Punktovi

Sjedište Gestapoa

Gestapo je preko vlastite špijunske mreže nadzirao rad ustaškog redarstva i ostalih tijela vlasti NDH; zahtjeve za uhićenja slao je /G/RAVSIGUR-u (/Glavnom/ ravnateljstvu za javni red i sigurnost). Početkom okupacije iz Beograda u Zagreb doveo iskusnog antikomunističkog agenta Ljudevita Tiljka; na Jankomiru držao zaseban logor za zatočenike.

Slijede iskazi o ubojstvu agenta Tiljka.

Vojo Kovačević bio je zaposlen na Mjesnoj kontroli pri Direkciji PTT u Zagrebu i studirao na Ekonomskoj visokoj školi. Primljen je u KPJ 1937. godine. Njegova revolucionarna djelatnost bila je zapažena u SKOJ-u i u progresivnom studentskom društvu »Svjetlost«. Budući da ga je okupacija zatekla u Zagrebu, ostao je, po zadatku Partije, na ilegalnom radu u njemu. Dva veoma važna partijska zadatka Vojo je dobio u ljeto 1941. godine. Trebao je pripremiti akciju za likvidiranje policijskog agenta Ljudevita Tiljka i organizirati diverziju u zagrebačkoj telefonskoj centrali. Tiljak je bio agent beogradske Glavnjače za vrijeme stare Jugoslavije. Dobro je poznavao sastav i forme rada partijske organizacije. Hapsio je istaknute komuniste i u istragama ih podvrgavao strašnim tjelesnim mukama da bi iznudio priznanja. Poslije okupacije prešao je u službu ustaškog redarstva. Vjerojatno ga je u Zagreb doveo Gestapo da bi ustaškim agentima prenio iskustva u borbi protiv komunista. Poznavao je određen broj partijskih funkcionara koji su u Beogradu hapšeni prije rata, a 1941. godine bili su aktivni u Zagrebu. Kao takav predstavljao je veliku opasnost za zagrebačku partijsku organizaciju, pa je zbog toga odlučeno da se likvidira, i tako spriječi u njegovom antinarodnom djelovanju.

Božena Brlečić, "Vojo Kovačević me upućivao na rad", Zagreb 1941-1945: zbornik sjećanja, tom II (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH - IHRPH - ŠK, 1983), 366-367.

Jednom je k meni došao Rade Končar i rekao mi: »Ličanine, dobit ćeš specijalni zadatak. U Zagrebu se nalazi opasan tip koji je bio u Glavnjači i poznaje sve starije drugove. Uspio se upoznati s drugaricom koja vodi kuhinju u kojoj se hrane komunisti. Ime mu je Tiljak. Tukao je na policiji mnoge naše drugove, a među njima i Pavla Pap Šilju.« Zatim mi je Rade izložio svoju zamisao kako bismo ga se mogli otresti. Sjećam se da mi je kazao da ga već nekoliko dana prati Mojmir Martin, kako bi se ustanovilo s kim ima vezu i gdje navraća. Radi toga sam dobio pištolj i bombu. Rečeno mi je da se razgovaralo s drugaricom koja će s njim imati sastanak u 9 sati uvečer. Dobili smo ključ njenog stana. Naime, bilo je dogovoreno s njom da stavi ruku na leđa ako on pristane da s njom ide u stan. U slučaju da ne pristane trebali smo ga likvidirati na ulici. Međutim, opazio sam da je ona stavila svoju desnu ruku na leđa, a on ju je držao za lijevu i šetali su. Odmah sam pošao u njen stan. Za mnom je išao Stipe Ugarković i Rudi Kroflin. U stanu smo odšarafili električne žarulje, kao i onu u spavaćoj sobi u koju su trebali ući. Kada je ušao u spavaću sobu, htio je upaliti svjetlo, pa joj je rekao: »Nema ti svjetla u kući.« Skočio sam na njega i oborio ga na pod. Ugarković mu je svezao noge, potpuno smo ga svladali i onemogućili da viče i doziva u pomoć, jer smo mu zapušili usta. Poslije nekoliko minuta došao je Pavle Pap Šiljo i vodio istragu da bi se utvrdilo kakve veze Tiljak ima u Zagrebu i da imenuje provokatore koje je policija ubacila u naše redove. Šilja mu je postavljao pitanja, a on je odgovore pisao u jednu teku. Rudi Kroflin ga je hladio, jer se strašno preznojavao od pitanja koja mu je Šilja postavljao. Naravno da su ona za njega bila veoma neugodna, jer su se odnosila na njegov policijski teror i mučenje komunista. Prokazao je sekretara rajonskog komiteta u Beogradu koji je bio policijski doušnik, a radio je u beogradskoj električnoj centrali. Od Tiljka nismo doznali da li u zagrebačkoj partijskoj organizaciji postoji policijski provokator. Poslije temeljitog saslušavanja Šilja je teku ponio sa sobom. Tako je ta akcija s Tiljkom bila završena. Imali smo zadatak da ga bacimo u rijeku Savu, ali u tome nismo uspjeli zbog ograničenosti kretanja. Do Save sam ga ja vozio ujutro u prikolici u kojoj se raznosilo pecivo. Kroflin je naoružan pištoljem išao iza mene sa zadatkom da intervenira ako bi me netko napao. Međutim, kada smo se mogli slobodnije kretati, radnici su već utvrđivali obalu Save, pa smo ga bacili u jedan rukavac, koji je u one vruće dane dosta brzo presušio, pa je ubrzo bio pronađen. Poznate su represalije koje su poslije toga uslijedile.

Ante Milković, "Oružane akcije zagrebačkih diverzanata", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 2, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1983), 8-9.

OGLAS
Dana 4.VII. 1941. izvučen je mrtav i iznakažen iz jedne bare Petruševačke šume kraj Radničke ceste redarstveni činovnik LJUDEVIT TILJAK 37 god. star rmkt., rodom iz Gračaca. Provedenim izvidima ustanovljeno je, da je taj zločin djelo komunističkih agitatora.
Kao duhovni začetnici tog zločina predani su:
Dr. BOŽIDAR ADŽIJA, 50 god. star, rmkt., rodom iz Drniša, kotar Knin,
OGNJEN PRICA, prof., 41 god. star, pravoslavne vjere iz Ilidža, kotar Sarajvo,
Dr. IVO KUHN, odvjetnik, 38 god. star, židov, rodom iz Slav. Broda,
ZVONIMIR RICHTMAN, inženjer i profesor, 39 god. star, židov, rodom iz Zagreba,
KORSKI IVAN, inžinjer, 32 god. star, židov, rodom iz Hrastovca, kotar Garešnica,
VIKTOR ROSENZWEIG, apsolvent agronomije, 27 god. star, židov, rodom iz Rume,
ALFRED BERGMAN, privatni činovnik, 39 god. star, židov, rodom iz Visokog,
KRAUS SIGISMUND, bankovni činovnik, 31 god. star, židov, rodom iz Sarajva,
OTOKAR KERŠOVANI, novinar, 39 god. star, starokatolik, rodom iz Trsta,
SIMO CRNOGORAC, 40 god. star, ličilac, pravoslavne vjere, rodom iz Polače, kotar Knin,
senatu pokretnog prijekog suda, koji je svu desetoricu osudio na smrt.
Osuda nad njima izvršena je dne 9. ov. mj. strijeljanjem.
Zagreb, 10. VII. 1941.
Iz Ministarstva unutarnjih poslova
Br. 9352-1941

Dokument 55 – Oglas Ministarstva unutrašnjih poslova NDH o strijeljanju desetorice komunista kao odmazdu za ubojstvo ustaškog agenta Ljudevita Tiljka, u: Građa za povijest Narodnooslobodilačke borbe u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941-1945, tom I, ur. Stjepan Iveković i dr. (Zagreb: Savjet za izdavanje "Građe za povijest NOP-a i socijalističke revolucije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941- 1945", 1981), 97-98.