Punktovi

Mljekarstvo majke drugarice Klašnje

IV. 1941. - 1942.
Tomašićeva

U Tomašićevoj ulici nalazilo se mljekarstvo majke drugarice Klašnje. Tamo smo često svraćali, ostavljali materijale, poruke, i osjećali smo se sigurnima, iako su u blizini bili Gestapo, studentska muslimanska bojna i još neka bojna (ili kako se to onda zvalo, ne znam sigurno). Svi su oni dolazili u mljekarstvo da jedu, i mi smo dolazili, ostavljali materijale ili odnosili ih, i usput također jeli. Samo mi nikad nismo plaćali, jer nismo imali novca, a ustaše su zato morale plaćati dvostruko. Sestre Klašnje su to uračunale. Jedanput sam tamo dobila dva pištolja i 50 komada municije koje je ostavio Slavko Komar da ih odnesem i spremim. Zorka Klašnja mi ih je umotala u papirnate kesice, a municiju sam stavila u torbicu. Bilo je sve jako teško, putem sam imala dojam da me svi gledaju i da se vide te cijevi od pištolja. Kada sam došla na Trešnjevku, u blizini mog stana, na Fallerovu šetalištu, stajale su ustaše na svakih 10 metara, jer je bila racija prema Kustošiji. Prolazeći gledala sam ih ravno u oči, ali me nisu pregledali. Vjerojatno im papirnate vrećice nisu davale povoda za sumnju. Kod kuće je moj brat raskolio dvije cjepanice, izdubio ih i u njih spremio pištolje, a zatim ih iznutra sastavio čavlima, pribio tako da su izgledale kao napuknute. Tako je spremio i municiju među ostala drva. Mirno smo čekali raciju, ako se protegne i na naš dio naselja, ali taj put nije bilo ništa.

Za prenošenje materijala drugarice Klašnje su koristile i svoju majku. Jednom su joj kćeri stavile u mljekarsku kantu oružje, pokrile ga starim papirom i otpacima hrane i poslale kući u Kustošiju. Na Fallerovu, gdje je bila racija, ustaša je podigao poklopac od kante, pogledao unutra i pustio stariju ženu a da nije ni pogledao ima li još što u kanti.

Prije nego što bismo od naših susjeda ili novih znanaca tražili nešto za Narodnu pomoć, najprije bismo ih isprovocirali, da vidimo kakvo je njihovo političko mišljenje o vlasti, ili bismo ih na ulici odveli do prvog plakata s imenim strijeljanih talaca i, prema njihovom reagiranju, odmah prelazili na »posao«, tj. tražili prilog za Narodnu pomoć, a kasnije i stanove. Na našim fakultetima, ili u školama, više nitko nije mogao ostati neutralan kao prije rata, ili politički nezainteresiran.

 

Alica Hrska, "Sveučilišni odbor Narodne pomoći", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 2, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1983), 335-336.

Slojevi:

Punktovi otpora - Pogledaj sloj na mapi

Prva godina okupacije, travanj 1941. - proljeće, 1942. - Pogledaj sloj na mapi

Podijeli

Punktovi otpora
PRETRAGA
Traži
  • info@kartografija-otpora.org