Punktovi

Partijska organizacija u ZET-u

1940. - 1945.

Komunistička partija i s njom povezani sindikati od predratnog razdoblja okupljaju velik dio radnika Zagrebačkog električnog tramvaja, posebno onih zaposlenih u radionicama na Remizi.

Primljen sam u partijsku jedinicu ZET-a 1940. godine. U to vrijeme radilo se je na sakupljanju narodne pomoći, zatim političko izdizanje članova, koji su ujedno bili zaduženi za izvjestan broj vanpartijaca, s kojima su održavali redovite sastanke. Partijska org. pripremala je i demonstracija, manifestacije i obustave rada. Vodila je borbu sa HRS-om [Hrvatskim radničkim sindikatom] i prilikom izbora radničkih povjerenika 1940. g. URS [Ujedinjeni radnički sindikati] je dobio 7 od 9 povjerenika kod ZET-a. God. 1941. pri ponovnom izboru radničkih povjerenika, bili su izvješeni kandidati URS-a u propisanom zakonskom roku u tramvajskoj remizi. To su uglavnom bili članovi Partije: Milan Masković, Jakopec Čelo, Salopek Mijat, Peti Slavka i dr. [...] Do izbora nije došlo, jer su u medjuvremenu zabranjeni kako izbori tako i URS-ovi sindikati.
Pred sam rat dobila je naša jedinica naredjenje da se svaki član Partije ima odazvati vojnom pozivu i oružjem braniti domovinu. Nakon kapitulacije stare jugoslavenske vojske, dobili smo upute da prikupljamo oružje i municiju za pripremanje ustanka. U prvim danima prikupljali smo oružje Mile Štakić i Kovačević Živko i sakupili 5 starih pištolja i jednu pušku, koju je Franjo Božić uzeo sa kola punih pušaka, koje se vozilo kao trofej po Ozaljskoj ulici. U to vrijeme vršila se propaganda protiv Hitlera i njegovih pomagača. Održavali su se kako partijski sastanci tako i sastanci sa vanpartijcima, preko kojih se je sakupljala narodna pomoć, oružje, municija, tekstil i sanitet. [...]
Vjerujući u pobjedu SSSR i naprednih snaga u svijetu, radilo se je sa još više elana, računajući da će kroz kratko vrijeme Hitler doživiti slom na istočnom bojištu. [...]
Petnaestog augusta 1941. uslijedile su prve represalije, dobili smo otkaz Vušković Veseljko, kandidat, i Kovačević Živko. Istog dana sam to javio sekretaru Jakopec Leu koji mi je odgovorio: "Sve će biti dobro ako ne počnu hapsiti", smatrajući da ja nisam toliko kompromitiran kao on i ostali članovi. Kada je Milan Masković saznao da sam dobio otkaz odmah je otišao u remizu i momentalno podnio otkaz. Idućeg dana pozvani su u remizu: Salopek Mijat, Zrnišćak Pavao, Jakopec Leo, Peti Slavko, Karas Ljudevit, koji je po Milanu Maskoviću obavješten da su napred navedeni uhapšeni u remizi, medjutim on je odgovorio da zna daće biti uhapšen. Tada smo imali direktivu da se nedamo hapsiti već u koliko je moguće obračunati se sa policijom i povući u ilegalstvo. [...]
U vezi otpuštanja i hapšenja drugova održan je kod mene sastanak Ljubljanica b. b. na kome je prisustvovalo Jakša Dugundžić, Masković Milan, Ogorelac Vlatko, Nikl Slavko, Klobučarić Ivan i Kovačević Živko. Donesen je zaključak da se ubije tramvajski vozar Stilinović, koji se je javno hvalio da je dao predloge za hapšenje i otpuštanje drugova. Zadatak je imao da izvrši Masković Milan i Ogorelac Vladi, dok smo Dugandžić i ja osiguravali teren i davali obavještenje na izlasku Stilinovića. Budući smo zaključili da se prilikom atentata ne upotrebljava vatreno oružje, to sam Maskoviću dao jedan čekić od cca 1 kg kojim ga je udario po glavi. Stilinović nije umro kako smo očekivali, jedino nije nikada ozdravio. [...]
Partijska jedinica ZET-a tokom svoje borbe sa neprijateljima radničke klase, bila je svijetao primjer kako se treba boriti sa klasnim neprijateljima. Nije imala ni jednog izdajnika u svojim redovima. Vodila je beskompromisnu borbu kako u miru tako i u vrijeme rata. Većina njenih članova poginula je tokom NOB po logorima i bojnim poljima. Tramvajski kolektiv dao je preko 50 žrtava.

Živko Kovačević, "Zet", Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1372, "Memoarsko gardivo sudionika radničkog i revolucionarnog pokreta".