Punktovi

Uhićenje Andrije Hebranga

25. II. 1942.

Andrija Hebrang, koji nakon uhićenja Rade Končara u studenom 1941. postaje sekretar CK KPH, uhićen je nakon puškaranja s ustaškim agentima tijekom kojeg je ranjen u slijepočnicu. Hebrang je uhićen u kući Ivana Srebrnjaka "Antonova", agenta Crvene armije kojeg su ustaše prethodno uhitile na ulici. Zbog Hebrangova visokog položaja nakon uhićenja bilo je potrebno preventivno reorganizirati partijski aparat i javke kako bi se osujetila mogućnost provale u organizaciju. Nakon mučenja u Zagrebu i internacije u Staroj Gradiški, Hebrang je oslobođen u razmjeni zarobljenika u rujnu 1942.

Izvješćuje se, da su jučer dne 25 veljače o.g. došli u ured ovog poglavarstva od Ustaškog redarstva iz Zagreba, nadzornik detektiva Ivan Birkić sa još 5 drugova i tražili podatke o Srebrenjak Ivanu, koji navodno stanuje u Perjavici u kući Grabarić Ernesta kuće broj 4. Kada su se legitimirali podaci su istima dani, kao i općinski stražar, koji ih je do navedene kuće vodio. Nakon jednog sata povratio se je Ivan Birkić nadzornik detektiva ranjen u desnu nogu izjavio, da treba brzu pomoć, jer da će mu drugovi svi poginuti, pošto je iz te kuće prema njima nastala paljba, a njega je njihov samovoz odpremio u bolnicu. Nakon pola sata došla su još 3 samovoza, redarstvenih službenika na čelu upravitelja Ustaškog redarstva Josipa Rukavine, koji su otišli do navedene kuće, da mogu uspješnije provesti određeni zadatak. Kod toga sudjelovalo je nekoliko obližnjih seljaka, koji su također bili naoružani, da ovima pomognu. Kada su opkolili navedenu kuću, otvorena je pušćana paljba sa mnogo metaka, pa kada su ustanovili, da više iz kuće nitko ne puca, ušli su unutra i našli su ranjenog [Andrija Hebrang] u glavu opasnog člana komunističke družbe sa ženom [Francika Kincl, supruga Srebrnjaka] i djetetom od 3 godine. Ranjeni komunista odmah je prevežen samovozom društva za spasavanje u bolnicu, a pronađena žena sa redarstvom odpremljena je u Zagreb, dok je dijete ostavljeno u Perjavici. Kada se upravitelj Ustaškog redarstva vratio u ovu općinu, što je bilo oko 20 sati, podpisani bilježnik zamolio gaje, da mu saopći ime navedenoga komuniste, kao i ove žene, no ovaj je izjavio, da to iz službenih razloga ne može priopćiti.

"Izvještaj Općinskog poglavarstva Stenjevac Kotarskoj oblasti Zagreb o hapšenju Andrije Hebranga", u: Sjeverozapadna Hrvatska u Narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji, Knjiga 2 (Zagreb: Savjet za izdavanje građe za povijest NOP-a i socijalističke revolucije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941 – 1945., 1984.), 84–85.

Ali kako su povoljni događaji često popraćeni i nepovoljnim, nekako u isto vrijeme smo doznali vijesti o Hebrangovu hapšenju. Ja nisam Hebranga osobno poznavao. Nisam ni znao tko je on, sve dok mi nije rečeno da je uhapšen. Tek tada sam saznao da je, uz Radu Končara, jedan od sekretara hrvatske Partije. I njegov slučaj dokazuje krajnju nebrigu i nepoštivanje osnovnih pravila konspiracije. Nikako ne mogu razumjeti kako se iskusni revolucionar i ilegalac, kao što je bio Hebrang, na tako izuzetno važnom i odgovornom položaju u Partiji, mogao nastaniti kod Srebrenjaka - Antonova. Srebrenjak je bio stari komunist, radnik, koji je na neshvatljiv način avansirao i postao glavni obavještajni agent Crvene armije za Jugoslaviju. On je već za vrijeme Španjolskog građanskog rata djelovao kao sovjetski vojni obavještajac u Francuskoj. Prema informacijama koje sam s vremenom prikupio, on nije bio ni inteligentan, ni sposoban ni marljiv. Kako je obavještajna služba Crvene armije spala na takovog agenta, nisam nikada mogao razumjeti. Nikako mi ne ide u glavu kako je mogao visoki funkcioner Partije stanovati u kući kod sovjetskog špijuna? [...]
Srebrenjaka je izdao jedan njegov suradnik. Policija ga je slijedila i on ju je doveo do svoje kuće. Što se poslije dogodilo, nije ni do danas utvrđeno. Sigurno je da je ustaška policija opkolila kuću i pozvala Hebranga na predaju, da je nastala pucnjava iz pištolja i da je Hebrang jednog policijskog agenta ranio. I Hebrang je tom prilikom ranjen, ali nije sigurno kako. Dok ga je, prema Hebrangovom kazivanju pogodio metak policije, ustaška policija tvrdi da je on pokušao samoubojstvo i da si je tom prilikom izbio oko. Postoji i liječnički nalaz da je oko rane bilo crno od barutnih plinova, što bi potvrdilo policijsku verziju događaja. [...]
Hebrangov pad u ruke ustaške policije veoma nas je uplašio. On je znao za kuću na Milerovom brijegu kao i djelatnost njenih stanovnika. Odlučilo smo da je hitno potrebno napustiti tu kuću. Svaki čovjek ima svoj stupanj izdržljivosti muka koje su ga, po našem mišljenju, čekale. Radioveza s Kominternom bila je suviše važna da bismo je izložili opasnosti.

Vladimir Velebit, Moj život (Zagreb: Fraktura, 2016.), 265–267.

je izjavio, da to iz službenih razloga ne može priopćiti.