Punktovi

Trafika Štefice Hohnjec

Punkt za prihvat Španaca

VII. 1941. - VIII. 1941.

Tijekom ljeta 1941. godine preko Zagreba se u Jugoslaviju vraćaju jugoslavenski dobrovoljci u Španjolskom građanskom ratu koji su nakon pada Republike internirani u francuskim koncentracijskim logorima i zatim prebačeni na rad u Njemačku. Po dolasku u Zagreb Španci kontaktiraju neku od javki, odnosno punktova na kojima ih pouzdani aktivisti povezuju s partijskom organizacijom.

Mi "Španjolci" u Njemačkoj bili smo u stalnoj vezi i sastajali smo se u raznim mjestima i znali smo kako i kada treba da idemo. Već u srpnju smo dobili pasoše. U Berlinu je bio predstavnik NDH. Čudili smo se da uopće nemaju podataka o nama i da smo bez poteškoća dobili pasoše. Rekli smo da idemo na odmor u Zagreb i da ćemo vračajući se, dovesti braću, s obzirom da im je potrebna radna snaga. [...]

I tako smo iz Njemačke pošli legalno, jer nitko nije znao tko smo. Stigavši u Maribor već smo susretali drugove za koje se znalo da su "Španjolci" i nisu mogli legalno napustiti Njemačku, pa su zato prelazili granicu ilegalno pješke, a u Mariboru se opet ukrcavali u vlak. Tako smo u vlaku sreli Iliju Gromovnika i još neke drugove, ali smo hinili da se ne poznajemo. Pred samim Zagrebom vlak se zaustavio i u njega je ušla ustaška kontrola. Sve su nas legitimirali, pregledali nam pasoše i malo sumnjivo promatrali, no naše držanje bilo je takvo da nisu mogli primijetiti našu nervozu.

Nakon pregleda vlaka, stigli smo u Zagreb. Imali smo lozinku i mjesto gdje ćemo se javiti, jer stupivši na zagrebački kolodvor odmah smo bili ilegalci i morali smo se maskirati. Sjećam se, imao sam crne naočale i neki kačket. Pošli smo ravno na našu javku u sadašnju Adžjinu ulicu u trafiku u kojoj je radila Štefica Hohnjec. Na lozinku ima li cigareta sa zlatnim šiljcima, ona nam je odgovorila "Ima, gospodine, samo malo pričekajte." Čekala je da jedan kupac iziđe i uputila nas krojaču u Draškovićevoj ulici, gdje su nas čekale dalje direktive.

Kod krojača sreli smo Šime Kraljev i ja mnogo drugova. Trebalo je da čekamo prvi vlak za Karlovac. Spavali smo na raznim mjestima. Ja sam, na primjer, otišao svom rođaku Horvatu u Vončinoj ulici i ondje sam prespavao tri noći. Tada sam dobio novu vezu i otišao u Trnje, a nakon toga smjestio sam se negdje kod Savske i tu dočekao legitimaciju, odnosno propusnicu za Karlovac. Po legitimaciji bio sam bankovni činovnik s potvrdom da idem u inspekciju u Karlovac. I Šime Kraljev je dobio sličnu legitimaciju. U vlaku za Karlovac nismo se pozdravili.

 

Izidor Štrok, "Povratak iz Španjolske", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 1, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH — IHRPH — ŠK, 1982.), 256–257.

Podijeli

Slojevi

Kartografija otpora
PRETRAGA
teror
stradanja
zatvori
ustaški organi
organi Trećeg Reicha
otpor
logistika NOP-a
diverzije
agitprop
KPJ
atentati
demonstracije
ženske antifašističke organizacije
prebacivanja
objekti
javni objekti i ustanove
tvornice
mitnica
pravda
borbe
likvidacije
logori

Kartografija otpora