Punktovi

VI zemaljska konferencija SKOJ-a

Konferencija SKOJ-a na kojoj je izabran CK na ćelu s Ivom Lolom Ribarom

VI zemaljska konferencija SKOJ-a održana je u ilegali od 8. do 10. rujna 1940. godine u zgradi na adresi Gajeva 28. Na konferenciji je potvrđena nužda da se radi na jedinstvu među mladima i pripremama za rat i na područje Jugoslavije. Na čelo SKOJ-a tada je izabran Ivo Lola Ribar.

VI zemaljska konferencija SKOJ-a održana je od 8. do 10. rujna 1940. godine. Konferenciji je prisustvovalo 30 delegata koji su predstavljali 17800 članova iz cijele zemlje. U ime CK KPJ prisustvovao je Josip Broz Tito i član Ivan Milutinović. Rezolucija je zahtijevala da se radi na stvaranju jedinstva među mladima predosjećajući širenje rata i na područje Jugoslavije. U Biro CK SKOJ-a su tada ušli Ivo Lola Ribar, Joža Vlahović. Budo Tomović, Đorđe Zličić, Jovo Stoisavljević, Mira Svetina-Tomšič i Ivan Delgalo.

Godina 1937. bila je značajna i za preokret u SKOJ-u. To je, naime, godina Titova dolaska na čelo KPJ, koji već 1936, kao jedan od specijalnih zadataka CK KPJ, ističe potrebu reorganizacije SKOJ-a. U proljeće 1937. Tito je formirao Centralnu omladinsku komisiju na čelu s Ivom Lolom Ribarom. U tu komisiju Tito je odredio i Lea Matesa i još jednoga mladog komunista iz Zagreba. Radilo se na organizacijskom i idejnom jačanju SKOJ -a, dati mu novi sadržaj rada i novo rukovodstvo.

Osnovne zadaće što ih Tito u tom članku stavlja pred mlade bile su: 1. Rad na razvoju i učvršćenju svih demokratskih, naprednih i kulturnih organizacija, 2. Djelatnost u korist saradnje svih naprednih omladinskih organizacija, 3. Odgoj omladine u duhu borbe protiv fašizma, a za demokratiju, napredak i mir, 4. Čuvanje legalnosti svih omladinskih organizacija. Umjesto izolirane sekte, radilo se na stvaranju široke antifašističke fronte mladih međusobno povezane masovnim organizacijama.

Premda 1937. još nisu bile obnovljene sve skojevske organizacije u Zagrebu, one de facto djeluju u svim legalnim organizacijama. U SKOJ se primaju novi članovi, ali im se sve do 1939.-1940. ne govori da su članovi ilegalnih komunističkih organizacija. (Taj "staž" priznat će im se tek poslije rata i oslobođenja).

Od 1937. skojevci su bili angažirani u Narodnoj pomoći te na slanju boraca u Španjolsku, a zatim na prikupljanju materijalne pomoći dobrovoljcima. Društvo "Mladost" postalo je centrala za prikupljanje pomoći sa čitavog područja Zagreba. Tom je akcijom rukovodila Dina Zlatić. Poslije Ivana Krajačića, s otišla su u Španjolsku i tri člana upravnog odbora "Mladosti". U tom odboru svojim zalaganjem posebno se isticao Janko Gredelj.

Od 1939. do 1940. posebna se pažnja posvećivala ideološkoj izgradnji članstva. U tu svrhu organizirani su brojni kursevi na kojima se proučavala Historija SKP (b), KPJ, materijali o konspiraciji itd.

Do VI konferencije SKOJ-a 1940, sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku bio je Dušan Mamula, a u Mjesnom komitetu Stjepan Škrnjug, koji je uoči rata bio sekretar Petog rajonskog komiteta SKOJ-a za Zagreb.

Korišteni izvori:

Mira Kolar-Dimitrijević (ur.) Zagrebačka općina Trnje u radničkom i komunističkom pokretu i socijalističkoj revoluciji, Zagreb: Skupština općine Trnje – IHRPH, 1981, 106-108.

Stipe Ugarković i Ivan Očak. Zagreb grad heroj: spomen obilježja revoluciji. Zagreb: August Cesarec, 1979, 324-326.