Punktovi

Bijeg Nade Dimić

IX. 1941.

Narodna heroina Nada Dimić dvaput je hapšena. Prvi puta je uspjela pobjeći iz bolnice Sv. Duh. Nakon drugog uhićenja u Karlovcu, mučena je u Savskoj, odvedena u logor Stara Gradiška. Streljana u devetnaestoj godini.

Često su posebni zadaci bili da se organizira bijeg drugova i drugarica iz logora. Narodna pomoć, koja je 1941. postala uistinu brižna porodica koja bdije nad svakim članom KPJ, nad svakim aktivistom NOB-a, nad svima onim rodoljubima kojima je bila potrebna pomoć, uspjela je da obavi mnoge takve zadatke.
Među ostalim, u jesen 1941. Pokrajinski odbor NP dobio je zadatak da organizira bijeg Nade Dimić iz bolnice na Sv. Duhu. U toj akciji sudjelovalo je nekoliko drugarica i Rudi Kroflin. Anka Berus održavala je vezu s liječnicom koja je liječila Nadu Dimić, te smo preko nje poslali Nadi sve upute. Za vrijeme posjeta oko 3 sata poslije podne, u Nadinu sobu na prvom katu ušla je majka Milke Zorić. Nosila je kiticu ciklama i raspitala se za jednu izmišljenu bolesnicu. To je bio znak Nadi da iziđe iz sobe u bolnički toalet. Tamo ju je dočekala Milka s košarom, u kojoj se nalazila haljina i cipele. Ja sam za to vrijeme u hodniku pazila da ne naiđe stražar. Sve je počelo dobro, no upravo u času kada se Nada presvukla, ušle su u toalet neke bolesnice. Bila je prisiljena da ponovo navuče bolesničku haljinu. Čitavu stvar ponovile smo sutradan.
Na hodniku nije bilo gotovo nikoga. Stražar se zadržavao na balkonu sobe i ne sluteći da se njegova zatvorenica neće vratiti. Nada je sretno prošla hodnikom u presvučenoj haljini, s košarom u koju je utrpala bolesničku robu. Ja sam je upozorila na Rudija, koji ju je očekivao u prizemlju. Ona mu je prišla, primila ga pod ruku i zajedno s njim ušla u taksi koji ih je vani čekao. Sretno su stigli u stan, gdje ju je sklonila Katica. Mi, ostali, izgubili smo se neprimjetno, i tako nismo uspjeli da saznamo što se desilo kasnije, kada stražar nije dočekao povratak svoje zatvorenice. No, to nam nije ni bilo važno. Nada je nakon nekoliko dana prebačena u partizane.

Ružica Turković, “Narodna pomoć”, u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 2, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1983), 276.

BIJEG NADE DIMIĆ IZ BOLNICE
U Zagrebu u bolnicu Sv. Duh Nada Dimić je dopremljena iz Siska. Ona je bila učesnica prve partizanske grupe u okolici Siska i uhvaćena, mučena, te dovedena na liječenje.
Kad je Pokrajinski odbor Narodne pomoći, preko Vlade Popovića, obaviješten o njoj, odmah se pristupilo organiziranju bijega. Preko dr Slave Očko predana je Nadi Dimić ceduljica s planom kako da bježi. Plan je bio ovakav: za vrijeme posjeta doći će u njenu sobu starija žena s kiticom ciklama u rukama i pitati za neko izmišljeno ime. To je znak da Nadu čekaju u zahodu s odijelom i ona treba izaći, unatoč straži. Cvijeće je nosila majka Milke Zorić, a Milka je donijela odijelo. Nada je nesmetano stigla u zahod i već se bila obukla, no u to je ušla neka bolesnica i Milka je dala znak Nadi da se svuče. To nije bilo potrebno, jer je taj znak (grepsti noktima po vratima) trebala dati samo u slučaju da u zahod uđe stražar. Tako bijeg prvi dan nije uspio. Tada se počelo ponovo, drugi dan, na isti način. Nada se obukla u ljetnu svilenu haljinu i sandale, a bolničku je odjeću strpala u mrežu, ali je jedna bolnička papuča ostala u zahodu. Bolnička soba je bila u prvom katu. Nada je pošla dolje, a nekoliko koraka iza nje išle smo Milka i ja. U prizemlju ju je čekao Rudi Kroflin s balon-mantlom za nju, a imao je naručen taksi. Vozaču je rekao da ide po svoju ženu u bolnicu. Taksijem su se odvezli do blizine stana i onda pješice produžili u stan Katice Turković-Hegediš u Kušlanovoj 43. U tome se stanu Nada nekoliko dana skrivala. Kasnije je preseljena u drugi stan na Volovčici. Najduže je bila smještena u Primorskoj ulici. Prebojila je kosu i s krivotvorenom legitimacijom, u pratnji Antuna Beničkoga, otišla u partizane.

Ružica Turković, “Bijeg Nade Dimić iz bolnice”, u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 2, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1983), 296.