Punktovi

Kino Jadran

Evakuacija ilegalnog materijala

V. 1944.

Ana-Marija Topolčić, Stara zagrebačka kina, Journal.hr

Josip Duda opisuje akciju evakuacije ilegalnog materijala iz skladiša na Selskoj cesti 22 u kino "Jadran" na Ilici.

U svibnju 1944. godine pao je u zatvor Mihajlo Capek, ilegalno ime »Vrtuljak Fala« ili »Fala Vrtuljak«. Odmah mi je MK dao zadatak da iz skladišta na Selskoj cesti 22, gdje se nalazio građevinski materijal, iznesem ilegalnu štampu koju je Capek prethodnog dana dopremio kamionom ispod šljunka iz Ivanje Rijeke. On nije bio uhapšen zbog ilegalne štampe već pod sumnjom da radi za NOP. Odmah sam poduzeo potrebne mjere, da izvučemo štampu i puškomitraljez koji se nalazio u skladištu. Da bih točno znao kakva je situacija, otišao sam s Aleksandrom Rihterom i Feliksom Lukmanom, na samo mjesto. Dobio sam izričito naređenje da osobno ne prisustvujem u toj akciji, već da samo organiziram prebačaj štampe na drugo mjesto. Kad smo došli do skladišta, ustanovili smo da je situacija vrlo pogodna i da se zadatak mora odmah izvršiti, jer je pitanje da li će takve mogućnosti kasnije biti. Da je sve u redu, obavijestila nas je Capekova supruga, pa smo odmah zaključili da u potpunosti provedemo akciju. Možda smo u tom trenutku i prekršili naređenje MK jer su Lukman i Rihter bili sekretari rajonskih komiteta pa oni, kao rukovodioci, nisu smjeli ići u takvu akciju. Budući da se radilo o minutama, odmah smo zaustavili jedna seljačka kola koja je vozio neki dječak s bijelim konjem. Dječaku je moglo biti oko 14 godina. S njim smo se pogodili za 1500 kuna za prijevoz »starog papira« u grad. Rekli smo mu da ima šest vreća. Kola su sa strane imala daske, a to nam je upravo i odgovaralo. Kolima smo odmah otišli u skladište i natovarili svih šest vreća štampe. Puškomitraljez tada nismo našli. Prilikom ukrcavanja vreća u kola jedna je napukla, pa se vidjela petokraka zvijezda na jednom listu. Vozač nam je skrenuo pažnju na tu činjenicu. Mi smo odmah bacili drugu vreću na tu poderanu. Nismo ništa rekli, praveći se da ga nismo čuli niti išta primijetili. Čim smo ukrcali materijal, odmah smo izišli iz skladišta na ulicu.
Problem je bio kamo s tolikom štampom, jer mi smo, kako sam napomenuo, otišli da izvidimo, pa da organiziramo prebacivanje. Međutim, situacija je bila vrlo pogodna i mi smo je iskoristili. Ja sam tramvajem otišao na nekoliko mjesta za koja sam smatrao da bi se mogla smjestiti štampa. Budući da nisam pronašao mjesto, vratio sam se u Ilicu, a moji drugovi vozili su kola iz ulice u ulicu, da vožnja što dulje traje. Nakon kratkog dogovora zaključili smo da nam ne preostaje ništa drugo nego da svu štampu pohranimo u kotlovnicu »Jadran« kina na raskršću Frankopanske i Ilice. Pošto je Aleksandar Rihter bio kino-operater u tom kinu i poznat ljudima iz okolnih ustaških radionica u dvorištu kina, bili smo uvjereni da nam ta okolnost pogoduje i da nas neće nitko pretraživati. Kad smo iskrcavali vreće došao je jedan agent a njih je uvijek bilo na tom raskršću, i pitao što to imamo u kolima. Mi smo rekli da je to papir za potpaljivanje peći u kotlovnici kina. Primio je to na znanje i otišao. Mi smo bili naoružani pištoljima i odlučili smo da se borimo ako nas otkriju i da pokušamo, zatim, pobjeći preko vrtova u Tuškancu. Kad smo prenijeli svu štampu, sortirali smo je i ustanovili da je više od polovice zastarjela. To je, jasno, bila posljedica njenog ležanja u Ivanjoj Rijeci na relejnoj stanici, jer uvijek nisu postojali uvjeti da se na vrijeme, zbog prekida veza, otpremi u Zagreb. Trebalo je veliku količinu stare štampe uništiti, a odnosila se, uglavnom, na izvještaje s bojišta, pa zbog toga nije bila više aktualna. Mi smo tu štampu bacili u kotlovnicu i zapalili. Budući da je bilo ljetno vrijeme dvorana se brzo ugrijala, a kino predstava trebala je početi za sat-dva. Da bismo rashladili dvoranu, uključili smo sve ventilatore i otvorili vrata. Još jednu nesmotrenost smo bili učinili. Da se riješimo štampe čim prije, forsirali smo loženje. Srećom je netko od nas izišao na ulicu i vidio da po zraku lete komadi neizgorjelog papira. Međutim, nitko nije primijetio odakle izlazi taj nagoreni papir, a mi smo odmah smanjili pritisak u peći, pa je ostatak potpuno izgorio. Ostalu štampu sortirali smo i slijedeći dan je otpremili drugovima zaduženim za tehniku.

Josip Duda, "Rad u mjesnom komitetu", U: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941–1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH — IHRPH — ŠK, 1984.), 274.