Punktovi

Drugi štab za oslobođenje grada

8. V. 1945. - 9. V. 1945.

Ljubljanska ulica 3 (Republike Austrije)

Štab u kojem se koordiniralo s ilegalcima u gradu se preselio iz Tomašeićeve u Ljubljansku (danas ulice Republike Austrije) neposredo prije ulaska prvih partiznaskih jedinica u grad.

U Ljubljanskoj ulici, u kojoj se nalazio naš Štab, 8. svibnja 1945. ujutro formirala se kolona automobila, kamiona i motocikala. To su bili ustaše, luburićevci. Čelo kolone bilo je pred zgradom u kojoj smo se smjestili. Bilo ih je nekoliko hiljada. Kasnije smo doznali da je više grupa luburićevaca bilo još na Mirogoju, Sljemenu i Jelenovcu.
Veselila sam se što sam neposredno pred oslobođenje grada još imala na slobodi svoje veze. Doder mi je dostavljao potrebne podatke. Neke od obavijesti što sam ih poslala vani glasile su: »Dolazite što prije! Banda se povlači.« »Dođite što prije! U Zagrebu je bezvlašće« »Savski most osiguran.«
U nedjelju poslije podne (6. svibnja) otvorena su vrata kaznionice na Savskoj cesti. Agenti su palili dokumente i napuštali urede. Policajci-stražari napuštali su zgradu i oružje, a NZ (Narodna zaštita, op.a.) ga je pokupila. Naime, mi smo sve naše ljude obavijestili da ćemo im dati oružje preko ljudi iz NZ, da njime čuvaju narodnu imovinu. To oružje raspodijeljeno je simpatizerima i aktivistima u tvornicama i drugim ustanovama.
Komandant NZ Karlovac dao nam je na raspolaganje svoje trake i neispunjene legitimacije s pečatom. Mi smo ih po svom nahođenju ispunili i 361 raspodijelili simpatizerima i aktivistima. Dao nam je i automobil s oznakom NZ i vozača, kojim smo se mi ilegalci služili do ulaska naših jedinica u Zagreb.
Ilicom je bježao neprijatelj. Kolone su bile raznovrsne: Nijemci, ustaše, četnici.... Svaka kolona imala je svoj pravac povlačenja. Luburićevci su dolazili s Trešnjevke prema Čmomercu. Bobanovci su bježali uzduž potoka Čmomerca u svojim crnim uniformama. Prolazila su i seljačka kola s porodicama kvislinga. Domobrani su se presvlačili u civilna odijela i bježali kućama. Bolnice su napuštale bolesne i ranjene kvislinške vojne osobe i sklanjale se kojekuda.
Naše su se jedinice, poslije žestokih borbi s neprijateljem na istočnim prilazima Zagrebu, približavale. Poslije dugih iščekivanja, dobila sam 7. svibnja depešu da naše jedinice ulaze u Zagreb 8. svibnja. Kada sam je prisutnim drugovima u Štabu pročitala, oduševljenju nije bilo kraja. Osmog svibnja prije podne Doder i ja stupili smo u kontakt s izviđačkim odredom Jugoslavenske armije i dali mu sve potrebne upute. S južne strane grada jači dijelovi naših jedinica probili su se do Radio-stanice i borili se s ostacima neprijatelja. Neprijateljskih snajperista bilo je dosta po gradu. Zbog toga smo sugerirali našima da s najvećim oprezom ulaze u ulice. Mislim da je 28. slavonska divizija poslala svoju patrolu, pa je na Zrinjevcu neprijatelj ubio kapetana Jugoslavenske armije, vođu patrole.
Poslije podne došla sam na Savsku cestu s Doderom. Narod je već čekao. Ulazile su jedinice naše Jugoslavenske armije. Stajala sam među narodom. Ugledala sam svog starog druga iz partizana, komesara 28. slavonske divizije Vladu Lončarića. Spazio me je i veselo viknuo: »Kad si ti prije stigla u Zagreb?« »Stigla sam prije, da vas dočekam«, odgovorila sam. Stojeći tako na Savskoj cesti ugledala sam kako se približava neki džip. Mahinalno sam stala i pogledala ga. Zaustavio se i džip. Iz njega je skočio Savo Zlatić. Zagrlili smo se. Veselili smo se zbog naše pobjede. Poveo me je sa sobom u grad. Odmah smo sastavili proglas za građane Zagreba. Morala sam ga odnijeti u štampariju »Rožankovsky« (sada štamparija »Ognjen Priča«) da se štampa i umnoži da bi se lijepio po cijelom gradu.
To je bio moj posljednji zadatak — sada već u slobodnom gradu.

Živka Bibanović-Nemčić, "Kao instruktor Povjerenstva CK KPH dočekala sam oslbođenje u Zagrebu", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1984), 361–362.

Oko 17 sati došao je u naš štab Mika Špiljak. Izvijestili smo ga o situaciji u Zagrebu. U 19 sati Mika Špiljak i ja automobilom smo došli do Savske ceste. U jednoj kući na prvom katu bio je smješten štab Druge armije. Tu su viši njemački oficiri potpisali kapitulaciju njemačkih oružanih snaga u gradu i okolici. Tu noć Mika Špiljak prespavao je u našem štabu u Ljubljanskoj ulici. Ostaci ustaša haračili su još na sjevernoj periferiji Zagreba, a naročito oko vojnog strelišta u Mikulićima. Nekoliko dana ranije neprijatelj je pružio izvanredno snažan otpor na istočnim prilazima gradu. Gonjenje neprijatelja i žestoke borbe i dalje su trajali na području Zagrebačke gore.
Dana 9. svibnja 1945. g. s Mikom Špiljakom smo odabrali zgradu u Hatzovoj ulici, bivša Češka beseda (sada Ulica 8. maja, br. 15) i u nju smjestili Mjesni odbor JNOF i Gradski komitet KPH.

Duško Doder, "Posljednji dani u okupirnaom Zagrebu", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1984), 373–374.

Podijeli

Vezano

Prvi štab za oslobođenje grada
Stan inženjera Kipaha koji je 5. i 6. svibnja 1945. služio kao štab za rukovođenje akcijama ilegalaca i dijelova Narodne zaštite u svrhu oslobođenja grada.
Ilegalni štab za oslobođenje Zagreba susreće prve jedinice Jugoslavenske armije
Na križanju Držićeve i tadašnje Varaždinske članovi ilegalnog štaba za oslobođenje Zagreba su se prvi puta susreli sa oslobodilačkim jedinicama 45. srpske divizije II. Jugoslavenske armije.