Punktovi

Hapšenje članica „Crvene pomoći“ i „Ženskog pokreta“

Prikupljale su novčane priloge i dijelile letke

1935.

Zrinjevac 5, istaržni zatvor Sudbenog stola

U toku 1934. i 1935. godine zabilježeno je hapšenje većeg broja studentica i učenica, članica „Crvene pomoći“ i „Omladinske sekcije Ženskog pokreta“ pod optužbom da su dijelile letke i prikupljale novčane priloge za „Crvenu pomoć“.

U toku 1934. i 1935. godine zabilježeno je hapšenje većeg broja studentica i učenica, članica „Crvene pomoći“ i „Omladinske sekcije Ženskog pokreta“ pod optužbom da su prikupljale novčane priloge za „Crvenu pomoć“, te dijelile letke po Trešnjevci i drugim dijelovima grada, a jednu od njih, Ruth Lederer, optužuju da je bacala letke sa svojeg prozora u Ilici veličajući Sovjetski Savez. Izrečene su im kazne od 6 do 18 mjeseci zatvora. Među uhapšenima su Ruth Lederer, Lea Kraus, Lenka Maestro, Alma Kron, Zora Bočkaj i druge.

OPTUŽNICA
DRŽAVNO TUŽIOŠTVO U ZAGREBU TUŽI:
Lederer Ruth, kćerku Hinka i Imre, rođene Neumann, izrael. vjere rodom iz Kostajnice, prebivalište u Zagrebu, 22. god. staru, jugosl. državljanku, stud. medicine, neudatu, pismenu, bez imetka, neosuđivanu, sada u istražnom zatvoru Okružnog suda u Zagrebu: Da je 16. XI. 1934. god. u Zagrebu bacila sa prozora svoga stana u Ilici k. br. 13 na nacionalne demonstrante 100 komada cedulja slijedećeg sadržaja:
„17 godina su ruski radnici na vlasti, 17 godina napretka u Rusiji, 17 godina gladi i krvi kod nas. Živila Sovjetska Hrvatska Republika! Srušimo režim glada i krvi.“
(...)
Državno tužioštvo
U Zagrebu, 11. marta 1935.
(...) Ruth Lederer osuđena je na 8 mjeseci

„Optužnica – Državno tužioštvo u Zagrebu tuži Ruth Lederer“ / Dokument 319", u Žene Hrvatske u radničkom pokretu do aprila 1941., ur. Marija Šoljan (Zagreb: Konferencija za društvenu aktivnost žena Hrvatske, 1967.), 239-240.

Crvena pomoć nikla je u krilu revolucionarnog radničkog pokreta koji je bio u snažnom usponu poslije prvoga svjetskog rata sa zadatkom da borce protiv kapitalističkog poretka štiti i da njima i njihovim porodicama pruži materijalnu, pravnu, zdravstvenu i ostalu pomoć u borbi protiv neprijatelja, kada su lišavani zaposlenja, slobode, izazvani i osuđivani na tamnicu i smrt. U godinama 1919-1922, kad su klasni sukobi bili osobito žestoki, nicale su te organizacije i u Bavarskoj i u Mađarskoj i u Poljskoj, pa i u mnogim drugim zemljama. One su se udružile u Međunarodnu organizaciju pomoći borcima revolucije 1923. sa Centralnim komitetom u Moskvi.

Anka Berus, „Narodna pomoć“, u Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945., ur. Lutvo Ahmetović et al., sv. 1 (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske – Školska knjiga, 1983), 176.

Korišteni izvori:

Marija Šoljan, ur. Žene Hrvatske u radničkom pokretu do aprila 1941. (Zagreb: Konferencija za društvenu aktivnost žena Hrvatske, 1967)

Ženski svijet – reprint (Zagreb: Konferencija za aktivnost i ulogu žene u društvenom razvoju, RK SSRNH – Izdavački savjet časopisa Žena, 1979)