Punktovi

Osnovan Inicijativni odbor AFŽ-a za Hrvatsku

Stan modistice Štefice Šantić Matijašić, lokacija jednog od prvih sastanaka Inicijativnog odbora AFŽ-a za Hrvatsku

X. 1941.

U stanu kitničarke Štefice Šantić na adresi Kordunska 11, krajem listopada 1941. održan je jedan od prvih sastanaka „Inicijativnog odbora AFŽ-a Hrvatske“. Sastanku su prisustvovale Vanda Novosel, Olga Žerdik-Kreačić (Kovačić), Slava Ogrizović, Štefica Šantić Matijašić i Marija Kos. Sve članice Inicijativnog odbora uhapšene su u toku sastanka i ubrzo puštene, osim Vande Novosel, jer je po nju policija došla upravo na tu adresu.

Krasan, sunčan i topao dan bila je posljednja nedjelja listopada 1941. Prošetala sam malo s drugom i bratom, pa točno dvadeset minuta prije jedanaest došla u predvorje crkve. Nekoliko minuta kasnije stigla je Ruža. Pošle smo Štefici Šantić-Matijašić koja je stanovala u neposrednoj blizini, u Kordunskoj ulici 11. Deset minuta kasnije, točno u 11 sati, došle su Vanda Novosel i Olga Žerdik-Kreačić. Bio je to Inicijativni odbor Antifašističke fronte žena Hrvatske.

Slava Ogrizović, „U zatvoru“, u Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945., ur. Lutvo Ahmetović et al., sv. 2 (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske – Školska knjiga, 1983), 341.

Do osnivanja Inicijativnih odbora AFŽ-a u Hrvatskoj 1941. dolazi uz pomoć i na zahtjev CK KPH, a konkretan poticaj bilo je organiziranje „grupe aktivistkinja“, odnosno bivših članica tada već zabranjenog „Društva za prosvjetu žene“. Okružnica br. 4 CK KPH iz prosinca 1941. također jasno i programski govori o osnivanju AFŽ-a, te su na području cijele Jugoslavije pojedini Inicijativni i Mjesni odbori AFŽ-a počeli djelovati bitno prije 6. prosinca 1942. kad je u Bosanskom Petrovcu održana Prva zemaljska konferencija žena, na kojoj je službeno osnovan AFŽ Jugoslavije.
Po sjećanju Slave Ogrizović, AFŽ Hrvatske prvi organizacijski oblik dobiva u ljeto 1941. osnivanjem Inicijativnog odbora u Zagrebu i „nekoliko gradova blizu Zagreba“, međutim zbog otežanog putovanja rad odbora koncentriran je na područje Zagreba. U tim okolnostima i s obzirom na potrebu da se organizacijski obuhvate već „postojeće antifašističke grupe žena u gradu“, taj se odbor, čije se članstvo vrlo brzo mijenjalo, praktički momentalno pretvorio u rukovodstvo zagrebačkog AFŽ-a.

Već ljeti godine 1941. osnovan je Inicijativni odbor Antifašističke fronte žena za Hrvatsku (AFŽ), čiji sam i ja bila član. Odmah smo osnovale AFŽ i u nekoliko gradova blizu Zagreba, no tada je putovanje bilo sve teže, pa smo dalje intenzivno radile u Zagrebu. Svaka od nas imala je po dvadesetak grupa od po pet-šest žena s kojima smo održavale sastanke, a one su rukovodile svojim grupama žena. Tako sam dnevno imala po par sastanaka na raznim krajevima grada: na Črnomercu, kraj Maksimira, na Trešnjevki, na Ksaveru, na Savskoj cesti, u Gornjem gradu itd. Vrijeme sastanaka bilo je tako raspoređeno da tramvajem stižem s jednog sastanka na slijedeći.

Slava Ogrizović, Zagreb se bori (Zagreb: Školska knjiga, 1977.), 64.

Organizacija AFŽ-a se toliko razgranala, govorila je Vanda, da se mora provesti reorganizacija. Treba organizirati posebno rad s domaćicama, a posebno s radnicama, studenticama i prosvjetnim radnicama. Svaka od nas rukovodit će jednom grupom. Treba naći žene koje će organizirati grupe po tvornicama, po školama, po fakultetima i po ulicama. Zadaci ostaju isti: proučavanje ilegalne štampe i političke situacije, narodna pomoć, sabirne akcije lijekova, odjeće, obuće, hrane, legitimacija, pletenje pulovera, čarapa i rukavica, davanje stanova za ilegalce, za sastanke i sve ostalo kao dosad.

Do samog hapšenja članica Inicijativnog odbora došlo je već sat vremena nakon početka sastnaka u Kordunskoj ulici 11, kako navodi Slava Ogrizović.

Nešto poslije dvanaest sati netko je pozvonio. (...) Otpor je bio uzaludan. To smo uostalom znale, čim smo čule da je došla policija. (...) Dolje nas je čekao policijski automobil „zeleni tomaš“. Utrpali su nas i krenuli smo u Đorđićevu ulicu. (...) Čekale smo neko vrijeme u sobi punoj uhapšenika, a onda smo počele energično tražiti da nas legitimiraju i puste kući. Još smo izigravale bezazlene gospođe, koje nemaju pojma što se na svijetu događa, ogorčene da nas, dame, drže na policiji. U to se vrijeme gdjekada još moglo na taj načim postići ponešto na policiji. Osim toga smo neprestano pokazivale šešire, koje smo nasumce zgrabile kada je došla policija, a ponijele ih kao dokaz da smo došle na probu.

Slava Ogrizović, „U zatvoru“, u Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945., ur. Lutvo Ahmetović et al., sv. 2 (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske – Školska knjiga, 1983), 343.

Policija se u stanu kitničarke Štefice Šantić Matijašić pojavila ne znajući za sastanak, već je došla po Vandu Novosel koju su već neko vrijeme držali pod prismotrom.

Saznala sam tko me je prijavio, pripovijedala je tiho Vanda. Jedan mladić koji je nekoliko godina živio u istoj kući gdje i ja, a sad je ustaša. Vidio me kad sam ušla u kuću i odmah javio policiji. Rekao je da sam stara komunistkinja. Međutim, nemaju ništa konkretno protiv mene... (...) Glupani... Nisu me tukli. Ustanovila sam da vjeruju kako smo se slučajno sastale kod Štefice. O „Društvu za prosvjetu žene“ ništa ne znaju. Da to iskopaju, loše bismo se provele... A da tek znaju da su uhapsili Inicijativni odbor AFŽ-a za Hrvatsku!

Nakon nekoliko dana u pritvoru članice Inicijativnog odbora puštene su jer policija nije shvatila da se radilo o članicama AFŽ-a Hrvatske, a Vanda Novosel u veljači 1942. sprovedena je u logor Stara Gradiška, te oslobođena u razmjeni u srpnju iste godine.

Referent je na neke spise napisao „SLOBODA“, pozvao agenta i srdačno mi na rastanku stisnuo ruku. Gledala sam ga tobože ganuto i na vratima ga još jednom zamolila za diskreciju. Kad me agent odveo do ćelije, zastala sam na vratima i nasmijano rekla: Sloboda!

Mjesni odbor AFŽ-a za Zagreb osnovan je u veljači 1942. godine, ali u izvještaju Olge Žerdik-Kreačić pisanom u prosincu 1941. spomenuto je već 5 rajonskih i 67 drugih odbora AFŽ-a na području Zagreba, po čemu se vidi da je organizacija dobro funkcionirala i brzo se širila. No, Olga Žerdik-Kreačić u istom dokumentu žali se na položaj članica i shvaćanje uloge AFŽ-a.

1/ Još uvijek ima slučajeva da drugovi ljubomorno čuvaju odbore žena za sebe i ne povezuju ih sa A.F.Ž.
2/ Mnogi drugovi nemaju pojma o A.F.Ž. i čak smatraju osnivanje odbora A.F.Ž. sabotažom i razbijanjem postojećih grupacija (…)
3/ Trebalo bi aktivistkinje oslobađati od drugih dužnosti i dodijeliti ih (bar privremeno) na pomoć A.F.Ž.-u (naročito kod radnica, gdje je rad unatoč velikog broja članova i simp. vrlo slab baš zato što nema aktivnih i sposobnih drug. za rukovodstvo).

HDA, OO AFŽ ZG,, Glavni odbor AFŽ-a Hrvatske - izvještaj Olge Kovačić o organizacijskom stanju AFŽ-a u Zagrebu krajem 1941. godine (predmet), HR-HDA/AJ 114523

Korišteni izvori:

Narcisa Lengel-Krizman, Zagreb u NOB-u (Zagreb: Globus, 1980)

Slava Ogrizović, Zagreb se bori (Zagreb: Školska knjiga, 1977)

Slava Ogrizović, „U zatvoru“, u Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945., ur. Lutvo Ahmetović et al., sv. 2. Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske – Školska knjiga, 1983.

Marija Sentić i Narcisa Lengel-Krizman, Revolucionarni Zagreb 1918 – 1945. Kronologija (Zagreb: Školska knjiga, 1979)

Ivan Šibl i Stjepan Blažeković, „Žene revolucionarke“, u Slobodni Zagreb. ur. Tomislav Butorac (Zagreb: Stvarnost, 1963)

HDA, OO AFŽ ZG,, Glavni odbor AFŽ-a Hrvatske - izvještaj Olge Kovačić o organizacijskom stanju AFŽ-a u Zagrebu krajem 1941. godine (predmet), HR-HDA/AJ 114523

Bilješke Olge Žerdik-Kreačić (Kovačić) o organizacionom stanju AFŽ-a u Zagrebu krajem 1941.

Izvor: Žene Hrvatske u Narodnooslobodilačkoj borbi, knjiga br. 1, ur. Marija Šoljan (Zagreb: Zagreb: Glavni odbor Saveza ženskih društava Hrvatske, 1955), 76.