Punktovi

Rekonstituiranje MK KPH nakon provala krajem svibnja i početkom lipnja 1944.

VI. 1944.

Treće rekonstituiranje MK KPH Zagreb od prosinca 1943. godine zbog provala, uhićenja i evakuacije. Josip Duda, jedini preostali član MK KPH Zagreb, opisuje okolnosti unutar kojih je rekonstituiran novi MK KPH Zagreb nakon njegovog pada početkom lipnja 1944. godine. Ivan Krunić opisuje podijelu odgovornosti u novokonstituiranom MK KPH Zagreb. 

Već sam naveo da su u svibnju ili početkom lipnja 1944, otprilike dva mjeseca poslije formiranja novog Mjesnog komiteta KPH, nastala velika hapšenja u Zagrebu i tom prilikom pohapšen je čitavi MK, osim mene. Ja sam, naime, kao i obično otišao na vezu Ruži Crnković, koja mi je trebala saopćiti gdje će biti sastanak Mjesnog komiteta u nedjelju. Sastanak s njom je trebao biti u petak, i to prije podne. Prema prijašnjem dogovoru dolazio sam iz Kačićeve prema Ljubljanskoj, a Ruža je trebala doći iz Ljubljanske. Budući da nije prošla u određeno vrijeme produžio sam i otišao na kontrolno mjesto, tj. Keglevićev trg (sada Trg francuske revolucije), ali je ni tamo nisam susreo. Sljedećeg dana prošao sam istim putem u isto vrijeme. Kako ni tada nije došla, odmah sam pomislio na najgore. Poslije nekoliko dana obistinile su se moje sumnje. Doznao sam da je uhapšena, a isto tako i ostali članovi MK. Pošto sam ostao sam, izgubio sam vezu i s instruktorom Mjesnog komiteta Norbertom Veberom Martinom, koji je baš prije nekoliko dana došao u Zagreb kao novi instruktor. Samoinicijativno sam otišao preko poznatih kanala u Okružni komitet KPH Zagreb. Tamo sam našao druga Ozrena, ranijeg sekretara MK (Dragan Carić, op. ur.) i sekretara OK Franju Smolčića. Nakon izvještaja o situaciji u Zagrebu, dobio sam instrukcije kako ću dalje raditi, tj. da sam u ilegalnosti održavam vezu s rajonskim komitetima za koje sam znao, zapravo sa sekretarima RK. Povratkom u Zagreb povezao sam se sa Aleksandrom Rihterom, sekretarom RK Trešnjevke, Matijom Cmkovićem-Dadom, sekretarom RK Medveščak, Anitom Lelas-Ninom, sekretarom RK Maksimir, Feliksom Lukmanom Dinkom, sekretarom RK Trnja i željeznice, i sa još nekoliko drugova koji su bili zaduženi za razna druga pitanja. U razgovoru s njima nastojao sam demantirati da MK KPH nije pohapšen, već samo pojedini članovi Partije i da se u Zagrebu i dalje aktivno i organizirano odvija ilegalni rad. Na sastancima sa sekretarima prenosio sam instrukcije koje sam dobio u OK KPH Zagreb, na primjer, da se nastavi rad bez obzira na glasine koje kruže u gradu i da se svaki ugroženi drug odmah pošalje na oslobođeni teritorij. Nakon desetak dana uspio sam se povezati s Veberom, i to najprije pismenim putem preko aktivista u gradu, a onda i osobno. Prvi put sastali smo se na raskršću Bukovačke i Petrove ulice na dijelu Maksimira. Kada smo dolazili jedan prema drugome, imali smo desne ruke u džepovima kaputa, tj. išli smo s otkočenim pištoljima, jer nismo bili sigurni da ne »vučemo rep«, a to je u terminologiji ilegalaca značilo da nas netko ne prati. Kad smo ustanovili da je »zrak čist«, otišli smo do jednog podrumskog stana koji nam je osigurao Vlado Štajcer. U tom stanu razgovarali smo o situaciji u Zagrebu, a naročito o držanju uhapšenih drugova i drugarica u zatvoru. Doznali smo da se neki ne drže dobro i da zbog toga postoji opasnost od daljih hapšenja. S obzirom na takvu situaciju, zaključili smo da svi sekretari rajonskih komiteta moraju izići na oslobođeni teritorij, kao i svi ostali drugovi za koje se smatralo da su ugroženi. Takav zaključak smo donijeli samo nas dvojica, jer smo u to vrijeme bili jedini koji smo znali kakva je situacija u Zagrebu, a ujedno smo bili i jedini od rukovodilaca pokreta u Zagrebu (ja jedini član MK na slobodi, a drug Veber instruktor CK KPH). Osim tog zaključka, dogovorili smo se i o sastavu novog Mjesnog komiteta. Velikog izbora nismo imali, jer su, uglavnom, svi stariji članovi Partije koji su imalo bili kompromitirani ili je postojala opasnost od provale, morali napustiti Zagreb. Na raspolaganju su nam bili, uglavnom, mlađi ljudi, tek nedavno primljeni u članstvo KP, bez većeg iskustva u rukovođenju.

Prvi sastanak s novim Mjesnim komitetom održan je u Tratinskoj cesti (sada Ulica Rade Končara) na kojem su bili prisutni ovi drugovi i drugarice: Marko Anić Tomo, Vikica Tučkorić — Majda, Ivan Krunić – Duje, Štefica Mutak — Lela,Đuro Čutić Žarko, Norbert Veber i ja. Na tom sastanku podijeljena su zaduženja: Marko Anić, politički sekretar, Vikica Tučkorić, organizacioni sekretar, Ivan Krunić, mobilizacija i vojni odbori, Štefica Mutak, AFŽ, Đuro Čutić, mislim, nije dobio posebno zaduženje.

Nakon formiranja novog MK i nakon predaje svih svojih dužnosti i veza, otišao sam na oslobođeni teritorij…


Josip Duda, "Rad u mjesnom komitetu", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1984), 275–276.


U to vrijeme, koliko se sjećam, provaljen je MK. Tada mi je jedan drug saopćio, pošto nisam bio kompromitiran, da sam određen za člana MK. To isto mi je rekao i Josip Duda Petar obavijestivši me da će uskoro biti sastanak MK. Za sekretara RK (centar) poslije mene određena je drugarica Anica Vorkapić.

Za sastanak MK dočekao me je na uglu Tratinske i Savske ceste drug Tomo (poslije rata sam doznao da je to bio Marko Anić) i rekao mi broj kuće u koju treba da uđem, naravno, ako je otvoren prozor i na njemu cvijeće, jer je to bio ugovoreni znak. Pošto je sve bilo u redu, mi smo u kraćim razmacima, jedan po jedan, ušli u kuću da prolaznicima ne bi bilo ništa sumnjivo. Na tom sastanku su bili Norbert Veber Martin, Josip Duda Petar, Marko Anić Tomo, Ivan Krunić Dujo, Vikica Tučkorić Majda, Štefica Mutak Lela i Đuro Čutić Žarko. Na sastanku je razmotrena situacija zagrebačke partijske organizacije, NOO-a, aktivista i simpatizera i uopće stanje NOP-a u Zagrebu. Zatim je formiran MK. Raspodijeljene su dužnosti. Za političkog sekretara određen je Marko Anić, za organizacionog sekretara Vikica Tučkorić, za rad po vojnoj liniji i mobilizaciju zaduženje Ivan Krunić, za AFŽ i omladinu Štefica Mutak. Osim toga, svaki član MK držao je na vezi po jedan ili dva rajonska komiteta i kotara. Za rad MK upute i zadatke dao je Norbert Veber. On je ujedno bio (kasnije smo saznali) instruktor CK KPH za Zagreb. Kasnije je prisustvovao sastancima MK Pa nam je njegovo partijsko političko iskustvo i znanje uvijek otvaralo vidik i proširivalo horizontu našem daljem djelovanju. Zahvaljujući tome, svoje obaveze smo prihvaćali s novim elanom.

Sjećam se nekih ulica i stanova u kojima je MK u toku 1944. godine održavao sastanke: Draškovićeva; na uglu sadašnje Kraševe i ulice Socijalističke revolucije na I katu (više puta) u stanu Dinka Dumovića; na Sigečici; u Kovačićevoj4/1; na Martinovki (kod igrališta nogometnog kluba »Građanski«); u Magazinskoj ulici (radionica); Pavletićevoj 2 (kod Adolfa Vouka); na Trnju u Školskoj ulici(vjerojatno u stanu Marka Šavrića); u Nikolićevoj 7 (stan brata Marka Anića, sekretara MK), itd.

Ivan Krunić, "Moj rad u Zagrebu", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1984), 287.

Podijeli

Vezano

Slojevi

Otpor do oslobođenja, prosinac 1943. – svibanj 1945.
PRETRAGA
teror
stradanja
zatvori
ustaški organi
organi Trećeg Reicha
otpor
logistika NOP-a
diverzije
agitprop
KPJ
atentati
demonstracije
ženske antifašističke organizacije
prebacivanja
objekti
javni objekti i ustanove
tvornice
mitnica
pravda
borbe
likvidacije
logori

Otpor do oslobođenja, prosinac 1943. – svibanj 1945.