Punktovi

Telefon s kojeg je pokrenuta diverzija na poštu u Jurišićevoj

Stan Olge Milčinović, telefonski broj 72-96

14. IX. 1941.

S kućnog telefona (broj 72-96) na adresi Tuškanac 71, iz stana prve predsjednice „Društva za prosvjetu žene“ Olge Milčinović, 14. rujna 1941. aktivirana je eksplozivna naprava s kojom je izvedena diverzija na telefonskoj centrali Glavne pošte u Jurišićevoj.

S kućnog telefona (broj 72-96) na adresi Tuškanac 71, iz stana Olge Milčinović, 14. rujna 1941. aktivirana je eksplozivna naprava s kojom je izvedena diverzija na telefonskoj centrali Glavne pošte u Jurišićevoj. Olga Milčinović bila je prva predsjednica prve „Društva za prosvjetu žene“ od 1935. do 1939., profesorica muzike zaposlena u Hrvatskom glazbenom zavodu u sklopu kojeg se tada nalazi Muzička akademija. Privedena je zbog sumnje već 18. rujna, kako je vidljivo iz njezinog policijskog kartona, ali je vjerojatno zbog nerazjašnjenih uzroka eksplozije, a time i nedostataka dokaza, puštena iz pritvora. Međutim, 21. prosinca ponovo je uhapšena i predana Ustaškom redarstvu u Zagrebu. S prvom grupom političkih kažnjenica iz zagrebačkih zatvora sprovedena je u ženski logor u Staroj Gradiški, gdje je u proljeće 1942. umrla od tifusa.

S njezina telefona u kući na Cmroku izazvana je eksplozija na telefonskoj centrali Glavne pošte u Zagrebu. (...) Tim povodom Olga je uhapšena i otpremljena u logor u Staroj Gradiški, gdje je umrla od tifusa u proljeće 1942. godine.

Jelena Starc Jančić u Ženski svijet – reprint (Zagreb: Konferencija za aktivnost i ulogu žene u društvenom razvoju, RK SSRNH – Izdavački savjet časopisa Žena, 1979.), 44.

U Tuškancu u stanu Olge Milčinović, profesorice, tačno u dogovoreno vrijeme Nikola Rupčić podigao je slušalicu. (...) Da pakleni strojevi ne bi eksplodirali prije vremena, Rupčić je od časa kad su montirani do podizanja slušalice čuvao telefonski aparat. U gradu su se začule dvije detonacije jedna za drugom.

Ivan Šibl i Stjepan Blažeković, „Oružane akcije i diverzije“, u Slobodni Zagreb, Tomislav Butorac, ur. (Zagreb: Stvarnost, 1963), 33.

Među mnogim uhapšenima bila je i Olga Milčinović, prof. Konzervatorija, poginula u logoru, sa čijeg je telefona iz vile na Tuškancu izazvana eksplozija u pošti.

Marija Šoljan, „Dokument 27 / Sabotaža na Glavnoj pošti u Zagrebu 14. rujna 1941.“, u Žene Hrvatske u narodnooslobodilačkoj borbi, ur. Marija Šoljan (Zagreb: Izdanje Glavnog odbora Saveza ženskih društava Hrvatske, 1955.), 42.

Tada sam zadužio Ešrefa Badnjevića, suca Kotarskog suda u Zagrebu da pronađe telefon. On je preko Nine Rubčića za kratko vrijeme pronašao takvu osobu. To je bila profesorica Olga Milčinović koja je imala stan u Tuškancu. Ona je bila spremna da partiji stavi na raspolaganje svoj telefon. Nino Rubčić dežurao je nekoliko dana kraj njezinog telefona dok se eksploziv montirao na telefonskoj centrali. U to vrijeme nitko nije smio podići telefonsku slušalicu na tom aparatu. Da je netko slučajno to učinio došlo bi do prijevremene eksplozije u kojoj bi mogli stradati drugovi koju su radili na montaži eksploziva.

Antun Biber, „Događaji koji su mogli ugroziti akciju u pošti“, u Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945., ur. Lutvo Ahmetović et al., sv. 2 (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske – Školska knjiga, 1983), 38.

Korišteni izvori:

Antun Biber, Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945., ur. Lutvo Ahmetović et al., sv. 2 (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske – Školska knjiga, 1983)

Ivan Šibl i Stjepan Blažeković, „Oružane akcije i diverzije“, u Slobodni Zagreb, ur. Tomislav Butorac (Zagreb: Stvarnost, 1963)

Marija Šoljan, ur. Žene Hrvatske u narodnooslobodilačkoj borbi, ur. Marija Šoljan (Zagreb: Izdanje Glavnog odbora Saveza ženskih društava Hrvatske, 1955)

Ženski svijet – reprint (Zagreb: Konferencija za aktivnost i ulogu žene u društvenom razvoju, RK SSRNH – Izdavački savjet časopisa Žena, 1979)

HR-HDA-1631, „Društvo za prosvjetu žene“ (HDA, DPŽ), Zapisnik osnivačke skupštine društva