Punktovi

Pad Ive Marinkovića

9. II. 1943.

Ivo Marinković (kodnih imena Slavko ili Profesor) bio je rukovodioc Povjerenstva CK KPH u Zagrebu, od jeseni 1942. do februara 1943. kada je pao zbog izdaje ustaškog konfidenta Mate Rendulića.

Ivo Marinković došao je u Zagreb u jesen 1942. na mjesto rukovodioca Povjerenstva CK KPH u Zagrebu gdje je zamjenio Ivana Stevu Krajačića koji je tada privremeno upravljao Povjerenstvom. Za vrijeme njegovog kratkog mandata Mjesni komitet uspio se relativno konsolidirati i stabilizirati. Također, u novembru 1942. stigla mu je u pomoć Lepa Perović na mjesto instruktorice CK pri Povjerenstvu, međutim, nakon njetgvogo pada morala ga je zamijeniti na mjestu rukovoditeljice.

O događajima koji su predhodili padu Ive Marinkovića zabilježio je Milutin Baltić:

U toku siječnja 1943. godine počeli smo primati informacije da policija priprema kompletnu blokadu svih ulica u Zagrebu, da će izvršiti temeljitu pre metačinu svih kuća kako bi pohvatala sve ilegalce koji su bili u Zagrebu. Za izvršenje toga angažirali bi policiju, ustaške i njemačke jedinice. Oni su znali o ulasku ilegalaca-partizana u grad. Bilo im je poznato da je u gradu razvijena snažna ilegalna organizacija koja je vršila dosta akcija i time zadavala brigu ustaškoj po liciji. Zamišljenom blokadom trebalo je obuzdati i spriječiti takav razvoj. Potkraj siječnja 1943. godine dobili smo točnu obavijest da se u roku od nekoliko dana predviđa početak te blokade.
Drug Marinković mi je saopćio da su zaključili da se on uputi u Moslavinu za to vrijeme, a isto tako i ja, dok bi se drugarica Lepa, drug Dozet i određen broj drugova sklonili u Stenjevac i druga mjesta u nepo srednoj okolici Zagreba. Drug Marinković je otišao nekoliko dana ranije. Sa sobom je poveo željezničkog činovnika Matu Rendulića, koji je radio u partijskoj tehnici, a vršio je i kurirske usluge preko željeznice.
Kada je Marinković došao na slobodni teritorij, imao je razgovore s Okružnim komitetom i s rukovodstvom partizanskih jedinica. Tamo se sastao i s Vladimirom Popovićem, koji je tada bio sekretar CK, a došao je iz Slavonije u Moslavinu jer je preko Korduna trebalo da se vrati u Liku, gdje je bio CK. Na putu je drug Popović obolio od pjegavog tifusa, u to je vrijeme, naime u Slavoniji bila velika epidemija, i tada je u dosta teškom stanju ostao u selu Prokop (u kojem je bio komitet). Marinković se vratio u Zagreb, a Rendulić je raspoređen, sporazumno s partijskim rukovodstvom, za Moslavinu, na politički rad u Posavinu, na kutin-skom području. Ubrzo po odlasku na teren pao je u ruke neke ustaške jedinice. Neprijatelj ga je prebacio u Zagreb, gdje je kapitulirao pred policijom. Ispričao je sve o Marinkoviću: da je u Zagrebu i da on zna kako može organizirati sastanak s njim; rekao je da se Popović nalazi bolestan u Prokopu, te je prokazao i sekretara Okružnog komiteta za Zagreb, druga Lončara. Zajedno s policijom zakazuje sastanak Marinkoviću u Zagrebu, navodno radi nekih puškomitraljeza.
O tome po stoji dokument, pismo sačuvano u arhivu CK. Nekoliko sati nakon Marinkovićeva odlaska na taj sastanak stigala je obavijest iz Okružnog komiteta iz Moslavine da je Rendulić uhapšen. Po našem starom pravilu, radi mjera sigurnosti, u Zagrebu je trebalo voditi računa o tome da se može dogoditi da nas on prokaže. Međutim, drugarica Lepa i ostali drugovi bili su bespomoćni, jer se Marinković u gradu više nije mogao pronaći. On je oko 12 sati došao na sastanak u Medulićevu ulicu, u kojoj mu je pripremljena policijska zasjeda. Agenti su ga uhvatili i odveli u zatvor.
Istovremeno je organizirana ustaška ofenziva na Moslavinu, na selo Prokop i na partizanski odred, sa zadatkom da se uhvati Vladimir Popović. Zahvaljujući opreznosti komande odreda, koja je vodeći borbu s neprijateljem ocijenila da na tom terenu ne može dalje uspješno djelovati, a pogotovo zato što nije mogla garantirati sigurnost Popoviću, odlučeno je da se odred probije za Bilo-goru i da Popovića vrati u Slavoniju, gdje su bile stacionirane naše veće jedinice i brigade. Na putu pod Bilo-gorom došlo je u jednom selu do oštrog sukoba s ustaškom zasjedom koja ih je tu čekala. Odred je uspio da se izvuče i da spasi Popovića.
Rendulić je također organizirao sastanak i sa sekretarom Okružnog komiteta Zagreb Pavlom Lončarom, zvanim Prigorac. Međutim, ja sam se na povratku iz Moslavine – ne znajući ništa o ofenzivi, kao ni o onome što se događa u Zagrebu, budući da sam bio na putu – susreo s Prigorcem koji je htio otići na taj sastanak. Uspio sam ga uvjeriti da ne ide, jer ne zna s kim se treba sastati.Tako se on tada sačuvao, a Marinković je pao kao žrtva izdaje Mate Rendulića. Mato Rendulić je, navodno, poslije toga otišao u Njemačku i za njega se ne zna. Možda dolazi i u našu zemlju. O tome nije službeno ništa objavljeno, nije ni postavljeno pitanje istrage.

Milutin Baltić, "Ponovno u Zagrebu", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941–1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH — IHRPH — ŠK, 1984.),127–133.

Rendulić je također organizirao sastanak i sa sekretarom Okružnog

komiteta Zagreb Pavlom Lončarom, zvanim Prigorac. Međutim, ja sam se na

povratku iz Moslavine — ne znajući ništa o ofenzivi, kao ni o onome što se događa

u Zagrebu, budući da sam bio na putu — susreo s Prigorcem koji je htio otići

na taj sastanak. Uspio sam ga uvjeriti da ne ide, jer ne zna s kim se treba sastati.

Tako se on tada sačuvao, a Marinković je pao kao žrtva izdaje Mate Renduli-

ća.

Mato Rendulić je, navodno, poslije toga otišao u Njemačku i za njega

še ne zna. Možda dolazi i u našu zemlju. O tome nije službeno ništa objavljeno,

nije ni postavljeno pitanje istrage.