Punktovi

Mjesna tehnika

Mjesna tehnika koja je od travnja do svibnja 1943. djelovala u stanu Mihajla Capeka na Selskoj cesti 22. Nakon njegova hapšenja stroj i materijal prebačeni su u Zajčevu ulicu 40, gdje od kolovoza do studenog 1943. radi nova mjesna tehnika. Početkom 1944. mjesna je tehnika ponovno vraćena na Selsku cestu 22 kod Mihajla Capeka, a u drugom je navratu tamo bila aktivna do svibnja 1944., kada je Capek uhapšen.

Početkom 1944. mjesna je tehnika ponovno vraćena na Selsku cestu 22 kod Mihajla Capeka, gdje je već radila u proljeće 1943. godine. U drugom je navratu tamo bila aktivna do svibnja 1944., kada je Capek uhapšen. Član Mjesnog komiteta (MK) Josip Duda prisjeća se akcije koju je trebao provesti nakon pada važnog punkta, kako bi se spriječila daljnja hapšenja i prodiranje u partijsku organizaciju:

Odmah mi je MK dao zadatak da iz skladišta na Selskoj cesti 22, gdje se nalazio građevinski materijal, iznesem ilegalnu štampu koju je Capek prethodnog dana dopremio kamionom ispod šljunka iz Ivanje Rijeke. On nije bio uhapšen zbog ilegalne štampe već pod sumnjom da radi za NOP. Odmah sam poduzeo potrebne mjere, da izvučemo štampu i puškomitraljez koji se nalazio u skladištu. Da bih točno znao kakva je situacija, otišao sam s Aleksandrom Rihterom i Feliksom Lukmanom, na samo mjesto. Dobio sam izričito naređenje da osobno ne prisustvujem u toj akciji, već da samo organiziram prebačaj štampe na drugo mjesto. Kad smo došli do skladišta, ustanovili smo da je situacija vrlo pogodna i da se zadatak mora odmah izvršiti, jer je pitanje da li će takve mogućnosti kasnije biti. Da je sve u redu, obavijestila nas je Capekova supruga, pa smo odmah zaključili da u potpunosti provedemo akciju. Možda smo u tom trenutku i prekršili naređenje MK jer su Lukman i Rihter bili sekretari rajonskih komiteta pa oni, kao rukovodioci, nisu smjeli ići u takvu akciju. Budući da se radilo o minutama, odmah smo zaustavili jedna seljačka kola koja je vozio neki dječak s bijelim konjem. Dječaku je moglo biti oko 14 godina. S njim smo se pogodili za 1500 kuna za prijevoz 'starog papira' u grad. Rekli smo mu da ima šest vreća. Kola su sa strane imala daske, a to nam je upravo i odgovaralo. Kolima smo odmah otišli u skladište i natovarili svih šest vreća štampe. Puškomitraljez tada nismo našli. Prilikom ukrcavanja vreća u kola jedna je napukla, pa se vidjela petokraka zvijezda na jednom listu. Vozač nam je skrenuo pažnju na tu činjenicu. Mi smo odmah bacili drugu vreću na tu poderanu. Nismo ništa rekli, praveći se da ga nismo čuli niti išta primijetili. Čim smo ukrcali materijal, odmah smo izišli iz skladišta na ulicu. […] Kad smo prenijeli svu štampu, sortirali smo je i ustanovili da je više od polovice zastarjela. To je, jasno, bila posljedica njenog ležanja u Ivanjoj Rijeci na relejnoj stanici, jer uvijek nisu postojali uvjeti da se na vrijeme, zbog prekida veza, otpremi u Zagreb. Trebalo je veliku količinu stare štampe uništiti, a odnosila se, uglavnom, na izvještaje s bojišta, pa zbog toga nije bila više aktualna. […] Ostalu štampu sortirali smo i slijedeći dan je otpremili drugovima zaduženim za tehniku.

Josip Duda, "Rad u mjesnom komitetu“, u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, 4., ur. Lutvo Ahmetović et al. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske – Školska knjiga, 1984), 273–274.