Punktovi

Demonstracije žena

23. III. 1942.

U martu 1942. godine na tržnici u Branimirovoj ulici dolazi do spontanog revolta okupljenih koji prerasta u masovne demonstracije. Naime, tijekom ratnih godina stanovništvo Zagreba je stalno suočeno s manjkom živežnih namirnica, što dovodi do povremenih izljeva nezadovoljstva, uglavnom zabilježenih na tržnicama i u redovima ispred trgovačkih radnji. Već u ljeto 1941. KPH instruira članice o nužnosti organiziranja i sudjelovanja u akcijama protiv skupoće i gladi koje bi imale dvojaki učinak - ukazivale na probleme s kojima se narod unutar NDH svakodnevno suočavao i privlačile široke slojeve, što bi omogućilo daljnje jačanje i omasovljenje otpora.

Organizacija antifašističkog fronta žena je u ožujku uspješno provela demonstraciju žena na tržnici u Branimirovoj ulici, gdje je bila skupljena velika masa ljudi, očekujući podjelu krumpira, koja im je bila obećana za taj dan. Prisutni nisu dobili krumpir, nego su im ga obećali za drugi put. Prevareni građani su protestirali, što su naše aktivistkinje iskoristile da taj protest pretvore u demonstracije protiv gladi, rata, okupacije i okupatorskog režima. U povodu toga, Mjesni komitet izdaje 24. ožujka letak u kojem građane Zagreba poziva u borbu protiv okupatora i njegovih slugu ustaša. Letak je štampan u nekoliko tisuća primjeraka i podijeljen po gradu. [...]
[D]o listopada [je] tiskano u gradu oko 17 000 primjeraka letaka i proglasa, oko 8 000 primjeraka listova i biltena, oko 5 000 primjeraka brošura. Dva letka, o godišnjici napada fašističke Njemačke na SSSR i u povodu demonstracija žena na tržnici koje je izdao Mjesni komitet Zagreba u lipnju 1942. godine u 16 000 primjeraka, dijelilo je, prema ondašnjim procjenama MK, po Zagrebu oko 1 000 aktivista, među kojima je bilo najviše omladinaca.

Lutvo Ahmetović, “Zagreb 1942.”, u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 2, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1983), 8, 17.

[S]pontani »ženski« protesti koji se javljaju od god. 1942. nisu bili dovoljno politički iskorišteni i nisu prerasli u organizirani borbeni pokret. Izuzetak predstavlja »akcija žena na tržnici«, kako je neki dokumenti pogrešno nazivaju, a radi se zapravo o spontanom revoltu do kojeg je došlo 23. ožujka 1942. godine. Naime, na obavijest vlasti u Zagrebu da će se toga dana dijeliti krumpir na tržnici u Branimirovoj ulici sakupilo se 8 do 10.000 ljudi, pretežno žena. Umjesto krumpira, podijeljeno je nekoliko stotina doznaka za krumpir, što je izazvalo revolt[.] Policija je na to ispalila plotun, što je izazvalo paniku u kojoj je smrtno stradala jedna žena, a povrijeđenih je bilo prilično. Narednog dana MK KPH izdao je letak[.]

Vidi više u Narcisa Lengel-Krizman, “Narodnooslobodilački pokret u Zagrebu 1941-1945. godine”, u: Zagreb u NOB-i i socijalističkoj revoluciji: materijali sa znanstvenog skupa održanog u Zagrebu 29. i 30. lipnja 1970. u povodu 25. godišnjice oslobođenja grada Zagreba, ur. Leopold Kobsa i dr. (Zagreb: IHRPH, 1971), 45.

Na tržnici se sve češće čuje protest zbog skupoće kojom se prodavaju prehrambeni artikli. Pijačni stolovi su puni povrća i mesa, ali radničke i činovničke žene odlaze sa trga polupraznim košarama. Jedna žena, kad joj piljarica nije htjela popustiti na visokoj cijeni za mrkvu, povikala je ogorčeno: 'Zar mislite da sam ja ustašica ili njemačka prostitutka da mogu toliko platiti. Imam petero djece, pocrkat ću zajedno s njima u ustaškoj državi. Što moj muž radnik kroz tjedan dana zaradi, djeca mi za jedan dan pojedu.' Nemili kupci su Nijemci, koji dolaze sa ogromnim košarama i kupuju po maksimiranim cijenama i zato ih ni jedan prodavač ne trpi, ali ne prigovara. Žene su time ogorčene i viču: 'Zna se kome ide najbolje u Hrvatskoj.

Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1221, „Povjerenstvo Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske za sjevernu Hrvatsku“, kutija 5, KP-50/721.

Proglas MK KPH Zagreb:

GRAĐANI GRADA ZAGREBA!
Plaćene zvijeri Berlina i Rima, marioneta Pavelić i njegovi izrodi ustaški banditi, opljačkali su i raskomadali našu divnu domovinu, izvozeći iz nje hranu i sve ostale životne namirnice, potrebne našem napaćenom, opljačkanom i iskrvarenom narodu. Mjesto masti, mesa, brašna, maslaca i krumpira, dobili smo kupone, koji nam trebaju služiti za nabavku hrane. Na te kupone ne dobiju se nikada redovito, a kad bi se i dobilo ta količina je nedovoljna za opstanak čovjeka. No i te količine koje su propisane ne dobiju se redovito. Oni rijetki koji imaju novaca i vremena (ustaše, viši državni činovnici, veletrgovci i industrijalci), nabavljaju hranu putem »šverca« i raznim protekcijama. Oni imaju svega. Kod njih se ne osjeća glad i oskudica. Njihove žene ne stoje u redovima sate i sate kao žene radnika, namještenika i malih obrtnika. Vi, koji radite po cijeli dan u tvornicama i radionicama, koji nemate komu da ostavite vašu djecu i dom, morate uzalud čekati po tržnicama i dućanima. Zar vam se jednom dogodilo da ste se vratili kući sa praznom košaricom a vaša djeca ostala gladna!
Tako su i ovaj put trebali građani dobiti jučer dne 23. o. mj. 25 kg krumpira i to na poziv upravnih vlasti. Na mjestu dijeljenja u Branimirovoj ulici sakupilo se po prilici oko osam do deset tisuća žena, djece, staraca i starica... I dogodilo se sa krumpirom isto što i sa mašću i ostalim životnim namirnicama. Umjesto da svi građani dobiju određenu količinu krumpira, »aprovizacija« je podijelila samo oko nekih par stotine doznaka na sav taj okupljeni broj građana. Prevareni narod, koji je čekao od pol noći do oko 9 sati ujutro, počeo se buniti i psovati okupatora Hitlera i Musolinija i njihove sluge ustaše, kličući protiv rata i gladi i tražiti da se svima dade obećani krumpir. I dok su njihovi muževi, braća, sestre i majke radile na pol gladne u tvornicama, radionicama i uredima, a djeca kod kuće prozebla i gladna očekivala svoje majke da dođu sa krumpirom za njih, dotle je policija po nalogu zlotvora i krvnika Pavelića pucala iznad glava okupljenog svijeta, jurišajući na nj. razgoneći ga puškom i kundakom. U strci deset tisuća ljudi, gladnih i izmučenih, zgnječena je i na mjestu umrla jedna sedam mjeseci trudna žena. Glava njenog jadnog nedonoščeta virila je zdrobljena iz mrtve majke. Daljnje tri sedam do osam mjeseci trudne žene, zgnječene su od najurene i revoltirane mase i prenesene u besvjesnom stanju u rodilište, gdje je nad njima izvršena operacija. Dva dječaka sa polomljenim rukama i rebrima odnešena su u kliniku! Mnogo lakše ranjenih i ozlijeđenih građana rastjerano je a na mjestu događaja ostala je prazna tržnica sa razbijenim prozorima i vratima, razbacanim klupama i izgubljenim torbicama, cipelama i kuponima za krumpir od rastjeranog svijeta.
I dok »prieki sud« osuđuje na smrt žene zbog pobačaja koga čine radi toga što u današnjim prilikama nisu u stanju prehraniti svoje žive djece, dotle krvnik Pavelić sa svojim zvjerskim hordama ubija trudne žene i djecu od sedam mjeseci u materinoj utrobi. Dok »šverc« cvjeta i ustaške bande jedu narodnu muku, dok se narodu ne da donositi u grad sa sela živežne namirnice navodeći da će se za to pobrinuti »gradska aprovizacija«, dotle ustaški banditi razgone puščanom vatrom okupljeni narod koji čeka da mu se dade obećane, za život najpotrebnije namirnice!

Građa za povijest narodnooslobodilačke borbe u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941 – 1945, knjiga II (Zagreb: Savjet za izdavanje Građe za povijest NOP-a i socijalističke revolucije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941 – 1945., 1984), dok. br. 71, 45.