Punktovi

Likvidacija Hesheimera

Ivan Hesheimer bio je tokar u željezničkoj radionici kojeg je ustaška vlast postavila kako bi nadzirao aktivnosti radnika i vlastima prijavio antiežimsko djelovanje. Zbog opasnosti za aktiviste u radionici, vodstvo NOP-a u gradu odlučilo je da ga je potrebno likvidirati.

O likvidaciji Hesheimera kasnije je posvjedoćio Matija Matković koji je sudjelovao u toj akciji:

U radionici je radio tokar Ivan Hesheimer. Ustaše su ga postavile za poslovođu II odjela, iako za tu funkciju nije imao kvalifikacije. Bio je opasan za nas i partijsku organizaciju. Prijetio je otvoreno svima i od partijske organizacije radionice dobili smo zadatak da Hesheimera treba likvidirati. Taj zadatak smo dobili Glavati i ja. U ono vrijeme ja sam stanovao u Dubravi. Premda sam imao propusnicu, ipak je bilo sumnjivo kasno u noći izlaziti. No, Glavati mi je rekao da moram riskirati i odredio mjesto gdje ćemo se, oko 2 ili 3 sata ujutro, sastati i kontrolirati kada Hesheimer izlazi iz kuće, a stanovao je u zgradi u kojoj su bili gestapovci na današnjem Trgu žrtava fašizma, koji se za vrijeme okupacije zvao Trg Kulina bana (to ime su mu dale ustaše). Izviđali smo njegovo kretanje. Izlazio je iz kuće kasno, tako da je na posao stizao u posljednji čas, u 6 sati. Pratili smo ga na njegovu putu od kuće do Željezničke radionice. Da nas ne bi primijetio, nismo išli zajedno već svaki na svojoj strani ulice. Išao je Adžijinom (bivšom Radišinom), Šenoinom, Palmotićevom do mosta itd. Kretali smo se oko 50-70 m iza njega...
Rano ujutro otišli smo na Trg Kulina bana. U pet i po sati izišao je Hesheimer iz kuće i uputio se na posao. Slavko ga je slijedio po onoj strani ulice kojom je išao Hesheimer, a ja na suprotnoj strani. Pratili smo ga do Palmotićeve ulice, do mjesta gdje je današnja Željeznička industrijska škola. Ispred škole bio je jedan mali transformator (oblika male kupole). Preko puta Palmotićeve ulice — u Branimirovoj, bila je kolska vaga. Slavko mi je dao rukom znak da se prebacimo tamo. Čim je Hesheimer zašao za ugao u Branimirovu — Slavko je pucao, ali mu se metak zaglavio (imao je mađarski pištolj koji se odozgo puni). Bilo je dogovoreno da ja stupim u akciju ako on ne uspije. No, Slavko je brzo izbacio onaj metak, ubacio drugi i dva puta pucao u Hesheimera, koji se odmah srušio, baš na uglu nasuprot onog malog transformatora.
Ja nisam trebao pucati, već smo se zajedno uputili prema kolodvoru, odnosno u Petrinjsku ulicu. U tom momentu smo opazili da nam u susret ide policajac s puškom. On nas je primijetio a također je vidio i naše pištolje. Odmah smo odlučili da ga likvidiramo. Međutim, malo dalje od Željezničke industrijske škole bila je crkvica, a kraj nje gostionica »Putnik«. Policajac je, vidjevši nas s pištoljima, ušao u gostionicu. Sklonio se. Mi smo produžili pokraj pošte prema mostu i došli u Željezničku radionicu. Htjeli smo raditi. Pištolj sam sakrio u drebank, a Slavko je svoj stavio ispod ormara. Pištolje je trebalo iznijeti van. Međutim, svaki čas je netko dolazio radi kontrole da se ne bi krao alat. Ljudi su se u radionici uskomešali kad su čuli da je ubijen Hesheimer i komentirali o tom događaju. Tražili smo izlaz, da moramo liječniku. Otišli smo na Kozjak i četvrti dan otišli u partizane preko veze.

Matija Matković, "Likvidacija Hesheimera", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941–1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH — IHRPH — ŠK, 1984.), 120–123.