Punktovi

Ilegalni stan Božene Brlečić i Voje Kovačevića

V. 1941.

Konačište i sastajalište; punkt za skladištenje partijske štampe.

Tekst poruke Vojo je ispisivao na ceduljicama u kojima je bio dogovor za sastanke ili izvršavanje nekih hitnih zadataka. Šiljo je često davao poruke Voji. Po načelima ilegalnoga rada ja te ceduljice nisam čitala. Budući da su ih pisali u mojoj prisutnosti, znam da su pisane kraticama. U njima su se nalazila i konspirativna imena. Sjećam se da mi je Šiljo također davao primjerke »Historije SKP (b)« da ih predam Voji. Spomenuti drugovi dolazili su u naš obiteljski stan u Vlaškoj ulici 70 d i održavali sastanke. Često su ostajali u stanu radi ugroženosti i policijskog sata. Vojo me je jednom prilikom upitao da li bi stan moje obitelji mogao biti punkt partijske štampe. Budući sam se s tim suglasila, ubrzo su meni nepoznati aktivisti donosili veće količine štampe — »Politički vjesnik«, »Proleter« i »Historiju SKP (b)«...
... Taj propagandni materijal, za kojeg otac nije znao, pohranjivala sam u sanduk za prljavo rublje u kupaonici. Bilo je pedesetak knjiga »Historije SKP(b)« i dosta spomenutih listova. Zatim me je zaduživao da listove »Vjesnik« i »Proleter« dijelim simpatizerima Partije koje poznajem. Taj zadatak sam uspješno obavljala. Pošto je Vojo uskoro češće dolazio u naš obiteljski stan, postavio je pitanje eliminiranja tog punkta za partijsku štampu. To je, naravno, bila mjera opreza da policija u eventualnom pretresu stana ne nađe u njemu ništa kompromitirajuće ako bi on u tom času bio prisutan u stanu. Odmah su moja braća i sestre prenijele sve knjige »Historije SKP (b)« u ulicu Ribnjak br. 3. ili 4. (sada Ulica Moše Pijade) Đuri Kesaku. On je knjige pohranio u zajednički podrum stanara u sanduk odgovarajuće veličine, a na vrh je stavio kamenje da bi se dobio dojam da se tu nalaze neke nevažne stvari. Međutim, stanarka te kuće, majka ustaše Soldina, otkrila je knjige u listopadu 1941. godine, pozvala ustaško redarstvo, pa su Đuro Kesak i njegova supruga uhapšeni pod sumnjom da oni imaju udjela u pohranjivanju »Historije SKP (b)« u zajedničku prostoriju stanara. Policija je mučenjem htjela iznuditi priznanje Kesaka i njegove supruge. Ali oboje su se hrabro držali i činjenica je da nisu nikoga odali.
[...]
Na istom katu do moga stana bio je policijski II kvart. Nastojala sam da s podvornikom te policijske institucije uspostavim prijateljske odnose. Kada sam u tome uspjela, nekoliko sam puta od njega dobila formulare za propusnice kojima su se kasnije koristili naši drugovi za putovanja. Ne sjećam se imena tog podvornika, ali znam da mi je dao desetak propusnica, koje sam uručila Grgi Jankesu, pa su ih iskoristili aktivisti u svom ilegalnom djelovanju.

Božena Brlečić, "Vojo Kovačević me upućivao na rad", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 2, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1983), 365-366, 368.