Punktovi

Tvornica čepova Higiea

XII. 1940. - 1941.

Partijska ćelija i odbor Narodne pomoći.

III rajonski komitet[.] Partijske ćelije su postojale u Tvornici papira, Gorici, Uljari, Gaonu, Tvornici kože, Higiei, Penkali i Han i Netel. Ulične ćelije su bile u Draškovićevoj, Zvonimirovoj, Petrovoj, Vrhovčevoj, konzumnoj zadruzi i zatim ćelije gradskih čistača i nosača na Glavnom kolodvoru.
*Podaci o komitetima odnose se na kraj 1940. i početak 1941. godine. Njihovi sastavi nisu potpuni. Ujedno nisu navedene sve partijske organizacije koje su postojale u rajonima. U tome smislu potpuniji su podaci u sjećanjima drugih autora koja se odnose na pojedine rajone. Pri tome treba upozoriti da su promjene u sastavima rajonskih komiteta i partijskih organizacija bile vrlo česte. Naime, moguće je da se u istoj organizaciji spominju i različita lica, jer se sjećanja sudionika odnose na različita kraća ili duža vremenska razdoblja u kojima su se događale neizbježne kadrovske promjene zbog uvjeta ilegalnoga rada i svakodnevnih sukoba s policijom. (prim. ur.)

Antun Rob, Mirko Vanić, "Partijska organizacija", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 1, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1982), 118.

Tvornica čepova »Higiea« nalazila se gdje i danas, u Ulici Anke Butorac broj 48.
Raspuštanje URSS-ovih sindikata 31. prosinca 1940. zatekao je radništvo organizirano. Tada je tvornica imala najviše radnika u svojoj historiji, jer je bilo zaposleno više od 80 radnika. Uoči samog rata taj broj je počeo opadati i može se reći da se kretao, prosječno, u toku 1941. godine oko 60 zaposlenih radnika.
Još za vrijeme slobodnog djelovanja sindikata, u toku 1940. godine, ubirala se Narodna pomoć od povjerljivih drugova i drugarica. Ona je bila namijenjena španjolskim dobrovoljcima te drugovima koji su se nalazili u zatvoru i logoru, kao i njihovim porodicama. Ubrani iznos bio je tada minimalan, jer se, kao što sam već naglasio, uzimao isključivo od vrlo povjerljivih osoba. Glavni organizator te akcije bio je Joško Udović, koji je poginuo u NOV prilikom zauzimanja Trsta. Njegovi pomagači bili su uglavnom članovi uprave sindikata: Stjepan Čumbrek, Ljudevit Bokulić i ja, te drugarice Šekoronja i Rendulić.
Poslije zabrane sindikata prešlo se na prikupljanje još jedne vrste novčanih priloga za štrajkaški fond. Priloge su davali članovi sindikata umjesto prijašnje članarine. Njih oko 20 davalo je oko 50 dinara tjedno. Novac se predavao višoj vezi. To su bili, sjećam se jer sam i sam njima predavao novac, Ivica Lovinčić i Marko Belinić.
Nakon okupacije zemlje prešlo se na širi rad pomoći. Udović je i dalje bio glavni pokretač i rukovodilac odbora. Sada se prešlo na prikupljanje i odjevnih predmeta, lijekova i ostaloga. Sjećam se da sam i ja dva puta donio iz Vojne bolnice u Vlaškoj ulici — bolničkog, odnosno sanitetskog materijala, koji je predan višoj vezi. Članovi odbora imali su zadatak da, osim od pojedinih drugova s kojima su radili u tvornici, prikupljaju pomoć od svakog poznatog simpatizera pokreta. Prilagača pomoći u tvornici bilo je oko 25 posto od ukupno zaposlenih radnika.
Gotovina novca koja se ubirala tjedno kretala se od 150 do 250 dinara, odnosno kuna.
Veza između članova odbora Narodne pomoći bila je dnevna. Često su se koristili sastanci HRS-a, jer se čitava prijašnja URSS-ova uprava uspjela ugurati u upravu podružnice HRS-a. Udović se primio dužnosti blagajnika, da bi lakše mogao prikriti svoj ilegalni rad. Mi, ostali aktivisti, znali smo da postoji više veza, ali smo samo jedanput prisustvovali sastanku, i to na Martinovki, odnosno kod Varaždinske ceste preko puta bivšeg igrališta »Građanskog«. Sjećam se Dragice Končar, koja je dolazila pred tvornicu i razgovarala s pojedinim drugaricama.
Ovdje iznosim imena aktivista koji su prikupljali i davali Narodnu pomoć u »Higiei« te bili članovi odbora. To su bili Joško Udović, poginuo, Stjepan Cumbrek, umro od tbc 1944, Ljudevit Bokulić, ubijen u Lepoglavi, Vlado Jurišić, otišao u NOV, Anica Šekoronja i ja. Bio sam u zatvoru i logoru. Veze smo održavali i s pojedinim drugovima iz tvornice »Gaon« i Tvornice papira. Sastanci su se nekoliko puta održali u menzi na Zavrtnici.

Ivan Bajić, "Odbor Narodne pomoći u tvornici »Higiea«", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 2, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1983), 322-323.