Punktovi

Trgovina i bunker Lea Rukavine

Trgovina koju je Leo Rukavina otvorio uz pomoć Partije, pa je služila u ilegalne svrhe. U bunkeru su bili pohranjeni šapirografi, pisaći strojevi, propagandni materijal, radiostanica i drugi partijski materijal.

Jednog dana obavijestio me je Pero Rukavina, da su neki iz njegove radionice uhapšeni kod kuće i da bi trebalo hitno odnijeti one kovčege s tavana, jer postoji opasnost premetačine i u radionici. Radilo se, dakle, o satima, možda i minutama; trebalo je izvući [radio]stanicu ispred policije. Odjurio sam po trokolicu i uz pomoć Pere natovario na nju kovčege. Odlanulo mi je kad sam se udaljio s tog »vrućeg« mjesta. Tada sam tek počeo razmišljati kuda s njom. U nedostatku boljeg rješenja odvezao sam je na Berek kod Knežije u špecerajsku trgovinu Lea Rukavine. On je bio član Partije i član našeg MK SKOJ-a. Tu trgovinu Leo je otvorio uz pomoć Partije, pa je služila u ilegalne svrhe.

Dovesti ili odnijeti nešto iz takve trgovine nije bilo sumnjivo, jer se često donosilo i odnosilo razne predmete. Donio sam stanicu kod Lea i on ju je smjestio u poseban bunker u koji se ulazilo dizanjem dasaka poda iza tezge. Rekao je da je čim prije prebacim na drugo mjesto, budući da nije bilo u duhu konspiracije da se na jednam mjestu pohrane stanica i tehnika. Naime u bunkeru je već bila tehnika PK SKOJ-a: šapirografi, pisaći strojevi, propagandni materijal i sl. Silom prilika prekršio sam taj princip i stoga je stanica pronađena. Vjerojatno je istog dana, ili možda sutra ujutro, u trgovinu došao Joco Đaković, sekretar MK SKOJ-a, po neki materijal. Bili su sami u trgovini, pa je Leo iza tezge podigao daske skrovišta u namjeri da dade Joci određeni materijal.

Toga časa upali su agenti. Joco se snašao, zatražio je pastu za cipele, platio i otišao. Očevidno je da agenti nisu znali mnogo o Leu, jer ne vjerujem da bi se Joco tako lako izvukao. Agenti su sačekali da Joco ode, a zatim rekli Leu da pođe s njima. Tada više nije bilo moguće zatvoriti skrovište, a da to oni ne primijete. Leo ih je upitao da li se može presvući, jer je bio u radnom ogrtaču. Budući da su mu to dozvolili može se zaključiti da su u njega samo sumnjali.

Nakon toga Leo je otišao u pokrajnju prostoriju, iskočio kroz prozor i pobjegao. Nastala je trka, a kasnije prava hajka na Lea u koju se uključilo mnoštvo policajaca i ustaša. Izdana je i tjeralica s njegovom slikom. Jasno je da je pretragom trgovine uz tehniku, otkrivena i radio-stanica. Leo je uspio pobjeći. Partijskim vezama prebacio se na Okić. Nakon izvjesnog vremena ubijen je na Okiću kad su ga u jednoj klijeti opkolili žandari i ustaše, pružao je otpor do posljednjeg metka.

Martin Mojmir, "Radio-stanica CK KP Hrvatske u Črnomercu 1941. godine", u: Črnomerec u Narodnooslobodilačkoj borbi: zbornik sjećanja, ur. Emil Ivanc (Zagreb: Općinska konferencija SSNRH Črnomerec – ITRO August Cesarec – OUR Izdavačka djelatnost, 1985), 448–449.

Uklonjena spomen-ploča

Izvor: Šimunković, Mario, i Domagoj Delač. Sjećanje je borba, Zagreb: Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske – Centar za praćenje desnog ekstremizma i protudemokratskih tendencija Alerta, 2013., 393.