Punktovi

Staro sajmište - zborno mjesto

1942. - 1945.

Pri završetku Heinzelove ulice nalazile su se klaonica i Gradsko sajmište. Ispred sajmišta Odbor za otpremu ljudi i materijala imao je jedno od zbornih mjesta za izvođenje ljudi iz Zagreba u smjeru Ivanje Reke i Šćitarjeva. 

Općenito o proceduri prebacivanju ljudi iz Zagreba: 

U prvoj je polovici 1942. godine oformljen pri Mjesnom komitetu Zagreba (MKZ) Odbor za otpremu ljudi i materijala za NOB. Taj Odbor  bio je direktno vezan za MKZ preko jednog člana komiteta koji je ujedno i ispred komiteta bio odgovoran za njegov rad. Odbor je formiran od 5 drugova, koji su preko sebe imali cjelokupnu organizaciju otpreme ljudi i materijala iz grada za NOV. Uslijed čestih hapšenja i provala on skoro nikad nije radio u punom sastavu. Pri svakom rajonskom komitetu jedan njegov član bio je zadužen za održavanje veze sa članovima Odbora. Glavna željeznička radionica /sada J. Gredelj/ i zagrebačko Sveučilište bili su direktno vezani za Odbor. Tako je bilo određeno zbog ekspeditivnosti i veličine tih kolektiva kao i masovnog oslobodilačkog pokreta u njima.

Ulični i tvornički NOO, kao i odbori na fakultetima, te partijske ćelije i aktivisti svih nivoa i foruma bili su glavni i najvažniji nosioci mobilizacije ljudi i prikupljanja opreme i raznog drugog materijala u gradu za potrebe partizanskih jedinica. Zaduženi drugovi i drugarice iz uličnih i tvorničkih odbora i partijskih ćelija, prijavljivali su svojim matičnim odborima ljude koji su se odlučili za odlazak u NOV. Za svakog druga i drugaricu koji su trebali ići u partizane, odbori su davali kritiku, biografiju i karakteristiku. Tako sređeni dokumenti su upućivani u matične odbore odgovornim drugovima. Iz matičnih odbora dokumentacija je preko veza išla u RK, a od rajonskih komiteta po jednom svom zaduženom članu upućivani su dokumenti u Odbor za otpremu.

Unapred se precizno razrađivala brojnost grupa, zborna i polazna mjesta, točno vrijeme dolaska na zborno mjesto kao i polaska, oznaka vodiča koji će voditi grupu, način odijevanja ljudi koji odlaze u NOV i pribor koji smiju sobom nositi. Određivani su unutar grupe vođe trojke ili petorke. Zatim, odredio bi se pravac kretanja na kanalu i odstojanje u koloni. Razradilo bi se pitanje, što raditi u slučaju nailaska neprijatelja ili pravljenja smetnji na mitnicama.

Grupe za otpremu obično su formirane od 10-12 ljudi. Prakticiralo se da svaka grupa bude podijeljena na 3-5 podgrupa, a na čelu podgurpe odredilo bi se jednog druga ili drugaricu za održavanje veze sa ostalima u podgrupi. Od momenta prijavljivanja za odlazak u NOV, pa do prve relejne stanice izvan grada, gdje su ljudi predavani drugim vodičima, vođe podgrupa bili su odgovorni za svoje ljude.

Posebno je skrenuta pažnja na tačnost dolaženja na zborno mjesto, disciplinu i poštovanje navedenih uputstava. Polazna zborna mjesta su obično određivana u pravcu kretanja kolone. Ta mjesta nisu smjela biti suviše prometna i morala su biti pregledna, da bi u slučaju upada agenata pružala mogućnost da ljudi izbjegnu hapšenja. Na zbornom mjestu vodič je određivao točno mjesto za svaku podgrupu, a ljudi su se morali rasporediti po dvojac na određenom odstojanju. To se radilo zbog toga da okolina ne bi ništa zapazila, pošto je za vrijeme rata svako grupiranje ljudi bilo opasno. Grupa je raspoređivana na zborno mjesto dva po dva u duljini jednog kilometra. Bilo je slučajeva da su podjedinici zakasnili 2-3 minute, pa taj dan nisu mogli ići. Oni koji su odlazili u NOV uzimali su odjeću i obuću shodno godišnjem dobu. Nije se dozvoljavalo da nose veće rezerve veša ili obuće, kao ni bilo kakav pribor / koferi i rančevi/ što bi ih putem opterećivalo i u slučaju pretresa kompromitiralo.

Član odbora za otpremu /vodič/ dolazio je dvije do tri minute ranije sa biciklom na zborno mjesto, radi njegove kontrole, kao i kontrole dolaska grupa na određeno mjesto. Ako je bilo sve u redu davao se je znak za pokret prvoj, pa zatim ostalim podgrupama. Hodalo se je na odstojanju od 150 do 200 metara. Vodič je išao na čelu kolone, a ponekad bi sa biciklom svratio do njenog začelja, provjeravajući da li je sve u redu. Na cijeloj marš ruti do prve relejne stanice on je određivao odstojanja u koloni prema situaciji na terenu.

Svaki čovjek u grupi poznavao je samo vođu svoje podgrupe. Glavnog vodiča su upoznavali tek dolaskom na relejnu stanicu. Naime, moralo se pridržavati stroge konspirativnosti, obzirom da su Gestapo i UNS pod svaku cijenu htjeli onemogućiti i paralizirati organizaciju slanja ljudi i opreme u NOV.

Polazak iz grada obično se određivao u popodnevnim satima od 18-19,30 sati, zavisno od godišnjeg doba i prilika koje su vladale u okupiranom gradu. U to vrijeme frekvencija preko mitnica bila je najveća pa je to pogodovalo za izvođenje ljudi iz grada. Dolaskom na prvu relejnu stanicu vršila se primopredaja ljudstva, dokumentacije i materijala koji je tom prilikom dopremljen.

Za svakog druga i drugaricu dostavljala se propusnica, koja je služila kao dokument, da dotični dolazi u partizane legalno i organizirano preko određenih organa. Kao takav primljen je u odred na oslobođenom teritoriju. Svaku propusnicu potpisivao je drug iz odbora za otpremu.

U partizane su odlazili ljudi raznih profesija i godina starosti. Najviše je odlazilo radnika, zatim srednjoškolaca i studenata. U toku 1943. godine u partizane je otišao veliki broj domobranskih vojnika i podoficira sa potpunom ratnom spremom.

U razdoblju od listopada 1942. do kolovoza 1943. godine otpremljeno je u svim pravcima preko 2500 drugova i drugarica. Ti ljudi su, uglavnom, otišli na teritorij Žumberka, Banije, Korduna, Zagorja, Kalnika, Posavine i Moslavine, pa čak i u Slavoniju. U toku 1942. godine prebacivanje se vršilo svaki drugi dan, a 1943. skoro svaki dan. Bilo je 1943. godine slučajeva da su u toku jednog dana, samo na jednom kanalu, prebacivane grupe od 20-25 ljudi.

Anegdota vezana za zborno mjesto Staro sajmište: 

U travnju 1943. godine kada je drug „Britva“ sa zbornog mjesta, Heinzelova ulica kod starog sajmišta, trebao voditi grupu od 15 ljudi, nije došao jedan čovjek. Kolona je krenula u pravcu Radničke ceste, preko Žitnjačke mitnice i Kolarovog sela. Nakon izlaska iz sela /oko 500 metara/ „Britva“ je primijetio čovjeka odjevenog u seljačko odijelo na novom biciklu da se kreće iza kolone na odstojanju 100-150 metara. Kad je kolona odmakla dalje od sela, „Britva“ ju je zaustavio da bi utvrdio namjere nepoznatog čovjeka. Kada su ljudi posjedali pored puta, taj čovjek je pustio bicikl na jednu oranicu pregledavajući istu. Tada se dobio dojam da je to čovjek iz okolice koji je došao obići svoju zemlju.

Budući je uslijedio pokret on je krenuo biciklom za kolonom. Drug „Britva“ je shvatio da dotično lice prati kolonu, koja je već skoro stigla na relejnu stanicu, pa je dao zastanak da se ljudi odmore pod jednom vrbom na livadi. Na toj relejno stanici nalazili su se vodiči. Oni su imali zadatak da vode ljude dalje. Tada je drug „Britva“ krenuo u pravcu nepoznatog čovjeka. Budući da je primijetio da „Britva“ ide prema njemu, okrenuo je bicikl i počeo bježati. „Britva“ je na njega opalio dva metka iz pištolja. Očito je bilo da je to ubačeni ustaški konfident i da je imao zadatak da otkrije pravac kanala, relejne stanice i ljude koji rade na tim zadacima."

Hrvatski državni arhiv, HDA-1372, IHRPH "Slavko Petreković", MG-75/I,8.


Podijeli

Slojevi

Kartografija otpora
PRETRAGA
teror
stradanja
zatvori
ustaški organi
organi Trećeg Reicha
otpor
logistika NOP-a
diverzije
agitprop
KPJ
atentati
demonstracije
ženske antifašističke organizacije
prebacivanja
objekti
javni objekti i ustanove
tvornice
mitnica
pravda
borbe
likvidacije
logori

Kartografija otpora