Punktovi

Ministarstvo ruda

10. IV. 1941. - 8. V. 1945.

Zaposlenik ministarstva vozač Ivan Žic, sustavno radi na distribuciji Crvene/Narodne pomoći diljem grada pa i "preko mitnice u Dubravi", na partizanski teritorij.

Odmah u početku travnja 1941. grupa s kojom sam bio povezan za Narodnu pomoć počela je rad na prikupljanju i slanju sanitetskog materijala. Materijal se skupljao po svim odjelima, i to: lijekovi, ampule, zavojni materijal, jod, alkohol, eter za narkozu, vata, instrumenti, šprice itd. Materijal se pakirao u sanatoriju i odnosio i predavao na raznim mjestima. Gabro Valjak, bolničar, predavao je materijal Matiji Gubecu u njegovu stanu na Voćarskoj cesti i Stipi Starčeviću, poštanskom činovniku, Rendićeva 8. Sestra Margita Fürst predavala je sanitetski materijal Antunu Orliću, koji ga je dalje predavao Ivanu Žicu, vozaču u ustaškom ministarstvu ruda, ugao Vlaške i Draškovićeve ulice, koji je u kolima ministarstva nesmetano prikupljao i vozio materijal po gradu, a u slučaju potrebe i preko mitnice u Dubravi.

Srećko Šilović, "Suradnja zagrebačkih liječnika", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 2, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1983), 313.

Spomenimo da već 1941. u prve partizanske odrede pristižu intelektualci raznih profesija i javni radnici, a da su se mreže vanpartijskih, antifašističkih organizacija, osobito Narodne pomoći, proširile na mnoge znanstvene i prosvjetne institucije, osobito zdravstvene struke.*
* Sanitetska služba bila je jedno od najbolnijih pitanja u toku 1941. na oslobođeom teritoriju. Organizirali su je na Baniji, Lici i Kordunu dva liječnika i dva studenta medicine pristigli iz Zagreba, dok su preostala trojica – koji su također radili na tim terenima – stigli iz Karlovca i Siska. Tek od sredine god. 1942. iz Zagreba – nakon opetovanih poziva – uslijedio je znatniji priliv medicinskog kadra na teren.

Vidi Narcisa Lengel-Krizman, Zagreb u NOB-u, (Zagreb: Globus, 1980), 72.

Lijekove i sanitetski materijal počela sam izdavati već u ljeto 1941. godine, a od studenoga te godine bez prekida. To sam nastavila i stalno se povezivala s novim vezama do mog hapšenja 5. prosinca 1944.[...] Za Narodnu pomoć osobno sam davala, a i skupljala od poznanika novac, odjeću i obuću. Moja djelatnost bila je intenzivna i ustaška me policija mogla uočiti. Stoga sam više puta tražila od drugova da me prebace na oslobođeni teritorij. Međutim, drugovi su me zadržavali s objašnjenjem da moj rad u Zagrebu više koristi[.]

Danica Šterk-Vucelić, "Sanitetski materijal za partizanske jedinice", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1984), 309-311.

Grupa je organizirala u radionici izradu medicinskih instrumenata za potrebe kirurgije. Izradu je provodila radnička grupa, u stvari radničke grupe u raznim odjeljenjima, s kojima je inženjerska grupa surađivala kad je bilo potrebno i kad je dobila odgovarajuće direktive. Inženjerska grupa je nabavila izdatnice materijala na ime raznih drugih objekata, koje je ispostavio i ovjerio [Dušan] Doder, dok sam ih ja dostavio u radionice. Kad su instrumenti bili gotovi, došao je najteži dio, kako da se iznesu iz radionice[.]

Boris Prikril, "Inženjerska obavještajna grupa na željeznici", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 3, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1984), 168.

Dragi drugovi!
Čula sam od pouzdanog i povjerljivog druga da ste organizovali jedan komitet za pomaganje narodno-oslobodilačkih partizanskih odreda u zdravstvenom pogledu. U ime Štaba grupe partizanskih odreda Like pozdravljam ovo vaše nastojanje i obraćam se na vas sa molbom da nam pošaljete lijekove prema priloženom popisu, jer su nam ti vrlo potrebni. Napominjem, da taj popis nije ni izdaleka potpun, jer je napisan na brzu ruku, pa vas molimo da — ukoliko vam je to moguće — pošaljete i više toga i drugih lijekova koji nisu popisani. Ujedno vas molim da te lijekove pošaljete u što većoj količini, jer je naš oslobođeni teritorij vrlo velik, vojska nam je prilično brojčana, a na granicama se stalno vode akcije. [...] Ispočetka smo se borili sa mnogim poteškoćama, možemo reći da smo [...] bolnicu i ambulantu stvorili iz ničega. Sada je međutim već mnogo bolje. Osvojenjem Korenice zadobili smo jednu apoteku — istina bila je prilično opljačkana, ali ipak smo dosta toga time dobili. [...] Moja hirurška praksa je vrlo mala — svega 2 mjeseca staža [...] — pa se ograničujem samo na male hirurške zahvate. [S]a velikom žudnjom očekujemo dolazak još kojeg liječnika na našu oslobođenu teritoriju. Osim mene od stručnog sanitetskog osoblja rade ovdje još 4 školovane sestre pomoćnice i jedna primalja i instrumentarka (17 godina prakse). Kako vidite iz tog kratkog i nepotpunog pregleda, samo nam je potreban još koji liječnik, po mogućnosti hirurg — i mi bi mogli da imamo vrlo dobru sanitetsku službu. Raditi se može mnogo i mirno, tako da je to pravi užitak. Drugovi, nemojte mnogo premišljati. Život je ovdje i mnogo ljepši i mnogo sigurniji negoli u gradovima. Dođite — pomognite našu borbu — koja će sigurno biti u najskorije vrijeme okrunjena punim uspjehom. Lijekove nam pošaljite na slijedeću adresu: Glavni štab Dalmatinskih odreda za Štab grupe Odreda za Liku (bolnica).
Drugarski pozdrav,
Smrt fašizmu — Sloboda narodu!

Dr . Slava

"Dokument 390 – Pismo dr. Slave Ćetković-Očko od 1. V. 1942. Komitetu za pomaganje partizanskih odreda u Zagrebu, kojim poziva liječnike u NOV i traži pomoć u sanitetskom materijalu", u: Žene Hrvatske u Narodnooslobodilačkoj borbi, tom II, ur. Marija Šoljan i dr. (Zagreb: SŽDH, 1955), 208-209.