Punktovi

Prebacivanje - RK željeznica

Odbor za prebacivanje Rajonskog komiteta Željeznica

IV. 1941. - V. 1945.

U prvoj godini rata, rajonski komitet željezničara je bio najvažniji i najsigurniji kanala za otpremu ljudi u redove NOV-a. Željezničari su koristili razne konspirativne metode kako bi prikrili identitet osoba u vlaku ili ih potpuno sakrili od očiju policije.

Među metalskim radnicima najjaču su organizaciju imali drugovi iz željezničke radione i ložionice. Njihov utjecaj na ostale radnike, posebno na saobraćajne, bio je od izvanredne važnosti u ratu. Pored sabotaža koje su često izvodili na ovom, za okupatora osjetljivom mjestu, oni su održavali najbolje, najsigurnije i sa najvećom propusnom moći kanale za izlazak izvan Zagreba.
Falsificirane dokumente je osiguravala Partijska organizacija vani, a željezničke karte - a često i službene željezničarske dokumente - naša organizacija na željeznici. Drugovi su išli ili kao obični putnici ili kao službenici željeznice, ili pak kao njihovi pružni ili specijalni radnici. Uniforme i putne naloge osiguravala je naša organizacija na željeznici. Poznato je daje skoro sva organizacija na željeznici, na ovaj ili onaj način, sudjelovala u tome. U sjećanju su mi ostala imena Karla Korošca, prometnog službenika sa Zapadnog kolodvora. On je jedno vrijeme, na prelazu iz 1941/1942. godine, bio sekretar željezničkog partijskog rukovodstva i, kao takav, mnogo je radio na ovoj organizaciji medu željezničarima. Kao sekretar Mjesnog komiteta Komunističke partije Hrvatske imao sam s njim skoro dnevnu vezu, pa sam tako, nešto od njega, a nešto obilazeći njihove partijske sastanke, doznao da su vrlo aktivno radili na tome drugovi Ferdo Udijer, Dušan Krist, Šukrija Bijedic, Martin Jordan Žuti. Na ovim poslovima mnogi su radnici sa željezničkog čvorišta i iz željezničke radionice izgubili svoj život.
Prvih dana okupacije, a naročito početkom ustanka, željezničkim vezama odlazilo se ilegalno najviše van grada. S vremenom, kako je jačao i razrastao se narodnooslobodilački pokret u zemlji i u gradu, ovaj put je bio preuzak da bi se njime moglo otpremati redovnije u partizane sve one koji su željeli iz grada ići tamo. I okupatorska je policija pooštrila kontrolu na vlaku i na željezničkim čvorištima u gradu. Početkom 1942. godine učestala su hapšenja medu željezničkim radnicima, kako na željeznici tako i u željezničkoj radionici i ložionici. To je prisiljavalo našu organizaciju na veću opreznost, radi čuvanja kadrova na željeznici, koji su i onako od početka okupacije podnosili jake udarce okupatorske policije. Ipak, niti jednog dana nije prestala njihova aktivnost.

Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1372 - „Lutvo Ahmetović“- MG-73/I,1.

Lutvo Ahmetović „Putevi kojima su Zagrepčani iz grada odlazili u narodnooslobodilačku vojsku.“ u: Veze u NOB – ratna sjećanja – 1941-1945, sv. 2, ur. Radomir Petković, (Beograd: Vojno-izdavački zavod, 1981), 334-338.

Nekoliko mjeseci sam radio u rajonskom komitetu. Trebao sam otići u partizane, ali me je Vlado Popović zadržao i rekao mi da moram preuzeti organizaciju slanja ljudi u partizane. U vezi sa tim dobio sam javke u Gorskom kotaru, zatim kod Siska i Sunje za Slavoniju. Sa Markom Belinićem sam imao vezu za Hrvatsko zagorje. Sve te javke su dobro funkcionirale. Sjećam se da nismo mogli naći mogućnosti da pošaljemo te mase ljudi koje su se javljale da idu u partizane. Uskoro smo pronašli takvo rješenje. Sa željezničarima u Zagrebu / među kojima je djelovala jaka partijska i skojevska organizacija / imali smo vezu, pa smo ljude zatvarali u teretne vagone i slali u partizane. Naime, takva kompozicija dospjela bi na slijepi kolosijek u manjim mjestima u kojima smo imali javku. Noću bi ljudi napustili vagone, pa preko veza stizali do partizana.
Uz pomoć željezničara izašli su iz Zagreba i Vlado Popović i Otmar Kreačić. Njih dvojicu sam smjestio u službena kola u kojima obično boravi vlakovođa. Uveo sam ih kroz službeni ulaz u željezničarskim uniformama na stanicu. Ušli su u službena kola i došli na slobodni teritoriji. Kasnije smo slali dosta drugova u željezničarskim uniformama istim putem.

Hrvatski državni arhiv, HR HDA 1372 – "Vlado Lončarić" - MG-74/II,16.