Punktovi

Stan Olge Baće

Stan Olge Baće jedan je u nizu stanova u kojima se prepisivala i umnažala štampa. Iako je nepisano pravilo bilo da stanovi služe prvenstveno dodijeljenoj namjeni, naročito u slučaju smještanja tehnike, Baćin stan je, kako bi se smanjila opasnost od provala, još od prvih dana služio i za skrivanje drugarica i drugova te skladištenje sanitetskog materijala i drugih dobara namijenjenih za otpremu partizanima.

Među prvim zadacima koje žene preuzimaju na sebe nakon okupacije jest rad u tehnici. Organiziranje štamparija, nabava opreme, opremanje i skladištenje materijala iziskivalo je visoku razinu konspiracije i snalaženje u svakodnevnim utabanim zadacima, ali i čestim nepredvidljivim situacijama. Raspačavanjem materijala i stvaranjem veza isprva je rukovodila Nada Heiligstein, članica Mjesnog komiteta zadužena za tehniku, a u radu su sudjelovale Olga Baće, Paula Humek, Rezika Butura, Dragica Končar, Bosiljka Krajačić, Marica Muhar, Adela Ivanović, Zlata Marušić, Fanika Rupčić i Katica Bukvić.

U novi stan u Domjanićevoj ulici mislim da sam uselila 1. lipnja. Prvi mjesec nije nitko dolazio, a koncem tog mjeseca Beba je dovela Maru Bosanku i objasnila mi da drug Stari nije došao i da treba ta drugarica da bude u stanu, jer je zbog specijalnog zadatka u Zagrebu. U to sam vrijeme sasvim slučajno povezala Maru Bosanku s Kristinom Prodanović u Šulekovoj 36/1 i ona je ponudila svoj stan za potrebe drugova. Rekli smo to drugarici Bebi i ona je iskoristila stan za radio-telegrafski kurs koji se tamo održavao mjesec dana. Drugarica Prodanović je već u srpnju 1941. skupljala sanitetski materijal i u to vrijeme sam joj i ja jednom dala veću količinu materijala uzetog iz dječjeg ambulatorija na Savskoj cesti, gdje sam radila.
...
Krajem kolovoza 1941. jednoga je dana došao Franjo Kozjak i rekao da trebam skupiti mnogo sanitetskog materijala, plahta, sapuna, konca i da će on to odnijeti u partizane za jednu bolnicu. Ja sam više puta uzela u dječjem ambulatoriju sa Savske ceste šezdesetak metara platna, oko 30 plahti, nekoliko deka, frotira, flanela, sanduk sapuna, mnogo konca i nekoliko kofera sanitetskog materijala i sve predala Franji Kozjaku, koji je to odnosio.

Mislim da je to bilo početkom rujna 1941. kad je kod mene spavala nekoliko noći Vanda Novosel. Ona mi je rekla da bi trebalo da skuham pekmeza i spremim kiseline (krastavce i paprike) za partizane, a da Franjo Kozjak organizira sušenje mesa. Sve sam to napravila i Franjo Kozjak je odnio. Negdje iz Kusonja preko jednog učitelja dopremljena je velika količina masti, koja je kod mene stajala 1- 2 mjeseca, dok se mogla otpremiti.
Otprilike u drugoj polovici studenoga, Franjo Kozjak mi je donio da pišem matrice za umnožavanje. Pisala sam Podgrmečke pjesme. Kako nisam imala pisaću mašinu, otišla sam u dječji ambulatorij na Savsku cestu i tamo pisala, a Kozjak mi je diktirao. Slučajno je tada došao moj primarijus dr Slavko Mašek, vidio je da pišem na matrice i napomenuo mi da pazim da me tko ne vidi. On je bio vrlo nesretan što su Nijemci ušli u zemlju.
Od tada sam više puta pisala još neke pjesme i kraće letke i to uvijek u dječjem ambulatoriju poslije podne pa i onda kad sam odatle otišla u Daruvarsku štedionicu u Marovskoj ulici. Naime, u Gradskom socijalnom odsjeku su rekli da će otpuštati udate žene. Kako sam se morala sama izdržavati, jer Mate Baće nije imao dosta ni za sebe, nisam smjela riskirati da ostanem bez posla. Zato sam otišla u tu banku, u kojoj je tada bio direktor Nikola Bertolino, šogor Mate Baće. Međutim, u veljači 1942. bila sam otpuštena jer sam skupljala novac za partizane.

HR-HDA-1723, „Gradski komitet Saveza komunista Hrvatske Zagreb“, kutija 408, 08-001-B-2.

Olga Baće u oktobru 1942. prekida rad na umnažanju materijala tik pred hapšenje kako ne bi dovela naročito aktivnu tehniku u opasnost od potpunog razotkrivanja.