Punktovi

Stan Jelene Manojlović - Bugarke

U danima oko okupacije Centralni komiteti Komunističke partije Jugoslavije i Komunističke partije Hrvatske održavaju više sastanaka na kojima je odlučeno da će komunisti nastaviti s borbom i nakon neminovne okupacije. Te odluke pokazuju odlučnost KPJ, ali ponekad i naivnost. Takav je slučaj zahtjev da se naoruža stanovništo Zagreba, usuglašen na sastanku 8. travnja, kako bi se ono uslijed raspada vojske Kraljevine Jugoslavije suprotstavilo nadirućim njemačkim divizijama.

Dok njemačke oklopne kolone prodiru prema Zagrebu, na Titovu inicijativu održan je 8. IV. 1941. u stanu Jelene Manojlov-Bugarke sastanak članova CK KPJ i CK KPH. Prisutni su: Josip Broz Tito, Rade Končar, Josip Kraš, Sretan Žujović, Aleksandar Ranković, Stipe Ugarković, Marko Orešković, Vladimir Bakarić, Dragutin Saili, Andrija Hebrang, Jakov Blažević i Antun Rob. Analizirana je politička situacija u zemlji i konstatirano je da Jugoslavija nema podrške u postojećim buržoaskim političkim partijama, a ni snaga koje bi u stanju bi bile u stanju ozbiljno se oduprijeti agresoru.Ispravno je predviđeno: samo je pitanje sata ili minuta kada će Nijemci okupirati Zagreb, pa stoga treba iskoristiti situaciju, naoružati zagrebačke radnike i ostale antifašistički raspoložene građane i pružiti oružan otpor Nijemcima. Zaključeno je da se uputi delegacija komandantu armijske oblasti sa slijedećim zahtjevima:
za predaju oružja svim radnicima i organiziranje obrane grada
za razoružanje petokolonaša
da se puste iz zatvora i koncentracionih logora politički zatočenici;
hapšenje i predavanje vlastima svih sabotera i subverzivnih elemenata.
Delegacija je nastupila u ime svih slojeva patriotski i antifašistički raspoloženog građanstva, pa je tako, sudeći po zvanjima i društvenoj pripadnosti delegata, i sastavljena. Antun Rob i Vlado Mutak, obojica metalski radnici, predstavljaju u toj delegaciji zagrebački proletarijat. Rob je u to vrijeme sekretar Mjesnog komiteta. Mutak je u partijskom komitetu željeznice. Dr Pajo Gregorić, liječnik i član CK KPH, dr Mladen Iveković i Jakov Blažević, pravnici, ušli su u delegaciju kao predstavnici inteligencije.
Komandant armije bio je armijski general Jurišić. Pri prvom pokušaju delegaciji nije uspjelo sastati se s njim. Primio ih je samo njegov ađutant. [...] 10. travnja ponovno su kod ađutanta. Obavještava ih da komandant nije slobodan, jer ide na sastanak banu Šubašiću. Ipak, sreli su ga u hodniku. Paji Gregoriću je uspjelo nametnuti mu razgovor i djelomično izložiti zahtjeve. Jurišiću se žurilo. Predložio je da ga pričekaju, ali se nije vratio. Prethodnice njemačke vojske približavale su se Zagrebu i za sve je već bilo prekasno.
Tih dana dr Vladimir Bakarić i Josip Kraš posjetili su i podbana dr Svetozara Ivkovića. Iznijeli su približno iste zahtjeve, također bez rezultata.

Ivan Šibl, Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve (Zagreb: Naprijed, 1967.), 60-62.