Punktovi

Mučilište "Sing-Sing"

Tajno mučilište i zatvor protukomunističkog Odjela IV. Ustaške nadzorne službe, zvano "Sing-Sing". Lokacija mučilišta otkrivena je tek nakon bijega Martina Mojmira. Brojni zagrebački komunisti i antifašisti mučeni su i ubijeni na prostoru "Sing-Singa".

Na ustaškom redarstvu razgovor između Mojmira i policijskih agenata trajao je gotovo cijeli dan. Najprije su ga pokušavali slomiti taktikom dobrog postupka. Donijeli su mu čaja i kolača. Dok je pio i jeo, uvjeravali su ga kako je ji njihova nacional-socijalistička država radnička, a on je još mlad i ima šanse da mu poštede život, ako bude pametan. Ali je Mojmir tvrdokoran mladić i dobro se drži. Tomić ga je uvjeravao da su Nijemci već u Moskvi i da nema smisla trpjeti muke i dati život za propalu stvar.
Kasno navečer doveli su ponovno liječnika. Pogledao ga je i izjavio da je u teškom stanju i da bi morao u bolnicu. No čim se liječnik udaljio, agent Martinović priđe ranjenom zatvoreniku i šapne mu: "Ideš ti s nama u našu bolnicu".
Dovezli su ga pred neku vilu. Mojmir nije znao gdje se nalazi, ali je ocijenio da je vila negdje u sjevernom dijelu grada. Pred vratima je stajao ustaški stražar. Još uvijek je hinio da ne može hodati i unjeli su ga na nosilima. U hodniku su se čuli stravični jauci iz susjedne prostorije. Očito su nekog upravo mučili. Mojmir je prisluškivao. Pitali su ga "koga je to vozio u Osijek". Vjerojatno je bio šofer. Nije odgovarao, samo je plakao, psovao i jaukao od bolova.
Posjeli su ga i izuli cipele, da ga pripreme za batinjanje. Dvojica agenata, koji su ga čuvali, svakog su časa provirivali u drugu sobu, da gledaju kako muče šofera. Tako se Mojmiru ukazala sasvim blijeda šansa. Nije imao što riskirati. Bolje je poginuti na bijegu nego polagano umirati u mukama.
Znao je da se nalazi u zloglasnom Sing-Singu, tajnoj mučionici o kojoj se govorilo u gradu, ali nitko nije znao gdje se nalazi. Zatvorenike su tamo odvozili vezanih očiju. I kad je šofer ponovno jače zavikao, a agenti požurili da vide što se dešava, polako se podigne i tiho bosonog potrči do vrata. Naglo ih otvori i projuri pokraj iznenađenog stražara. Prebaci se preko ograde i odmah ustanovi da je negdje na Ksaveru. Počeo je svom snagom trčati prema Gračanima. Pucali su za njim bezuspješno. Strgao je s glave bijeli povoj da ne bude upadljiv. Poslije, kad mu više nije prijetila direktna opasnost, usporio je trk i prošao žurnim koracima. Odluči da okolnim putem preko padina Zagrebačke gore krene na Kustošiju do svog druga Ivice Majerića.
Ustaški radio emitirao je cijelog drugog dana proglas kojim raspisuje sto hiljada kuna nagrade za Mojmirovu glavu.
Iz Majerićeva stana uhvatio je vezu s MK SKOJ-a. Milica Opalo donijela mu je novi trenčkot i šešir, a skojevac Pajo Lupert obojio mu je kosu. Poslije toga odvedu ga dvojica naoružanih omladinaca u drugi stan, u Domobranskoj ulici. [...]
Oporavljao se mjesec i po dana. Tada se počeo spremati za odlazak u partizane. U jednom od svojih nekadašnjih stanova imao je planinarske bakandže i hlače. Uputio se tamo da ih uzme. Pozvonio je na vrata i počekao. Otvori mu policijski agent s uperenim revolverom. Ali ilegalci u Mojmirovoj situaciji i njegova kova drže uvijek prst na otponcu pištolja. Bio je brži od agenta. Opalio je smjesta i ranio ga u nogu. Istrčao je na ulicu i izgubio se. Stan se nalazio u Derenčinovoj 6, kod Ivana i Slavka Biljana. Tako se ponovo spasio. Poslije tri dana otišao je preko Karlovca u partizane.

(Ivan Šibl, Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve, Zagreb: Naprijed, 1967, 269-270.)

*****

Mučenja u tako zvanom "sing-singu" na Ksaveru vršila su se na slijedeći način:
Drug koji je bio tamo doveden, bio je odmah vezan u lance, data mu je sol u usta, a nakon toga bilo je i slučajeva, da su dobivali i ricinusa i tako ih mučili žedju.
Boli su iglama pod nokte, tukli vrečama napunjenim pijeskom, a težim slučajevima metali su lance oko glave i stezali glavu. Ovu radnju izvršili su nad drugom Slovencem Rudolfom, omladincem, koji se sada nalazi u Jugoslav. ratnoj mornarici, kao oficir.
Drugi metod mučenja bilo je vješanje za ruke vezane u natrag tako, da su drugovi padali u nesvijest i pri dolasku k svijesti zlostavljanje se nastavilo. Jednom drugu, staklarskom obrtniku, koji je imao radnju u Ilici 113, imena mu se ne sjećam, njemu su takodjer glavu stezali i metali ga pod električnu struju i na taj način vršili istragu.
Brunić Adamu, njemu su palili debelo meso i na taj način vršili kod njega istragu. Druga Mirka Šanjega maltretirali su još i na taj način, što su preko njegove drugarice koja je takodjer bila uhapšena, pokušavali da ona utiče na njega radi priznanja videći ga izmučena i izpečena. Nije se dala na ovaj trik smesti.
Hure Ivan, koji je bio na ulici prilikom bjega nastreljen i ranjen, dovezen je u "sing-sing" bez da mu je pružena liječnička pomoć i nad njim je nastavljeno mučenje radi priznanja za skriveno oružje, koje je bilo skriveno u staklarskoj radnji u Ilici 113. On je umro u Savskoj cesti, navodno je poludio, koliko sam mogao doznati uopće mu nije pružena liječnička pomoć.
Jednog dana, nekako u prvoj polovici 10. mjeseca dovedeni su u sing-sing otac sa dvije kćeri iz okolice Siska, koji su bili optuženi da su imali vezu sa partizanima. Njih su zlostavljalo, kao i ostale i još k tome skinuli ih do gola i pred ocem tukli i tražili od njih, da priznaju, da su imali veze sa partizanima. Tako priznanje nisu dobili ni od oca, ni od kćeri. Oni su jednoga dana odvedeni i što je dalje bilo s njima, ne bi mogao reći.

(Blaž Mesarić, "Podaci o mučenjima od ustaša po zatvorima Grada Zagreba 1941. g.", Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1372, "Memoarsko gradivo sudionika radničkog i revolucionarnog pokreta")