Punktovi

Društvo "Ciglenica"

Društvo Ciglenica, na čije je članstvo tijekom postojanja jak utjecaj imala KPJ

Spomen-ploča i kuća u kojoj je osnovano društvo Ciglenica

Društvo "Ciglenica" na Trešnjevci osnovano je na poticaj KPJ, kako bi se preko njega vršilo prosvjećivanje i revolucionariziranje radništva u tom dijelu Zagreba. Radeći po direktivama KPJ, izvršilo je snažan političko-odgojni utjecaj na radništvo, čiji su mnogi pripadnici kasnije aktivno sudjelovali u Narodnooslobodilačkom pokretu 1941.-1945.

Rukovodstvo KPJ / KPH u Zagrebu potaknulo je 1938. godine osnutak društva „Ciglenica“ na Trešnjevci, kako bi otrgnulo mlade u tom radničkom dijelu grada od utjecaja franjevačkog samostana na Sv. Duhu, gdje je postojala organizacija „Križari“, i Jugoslavenskog sokola. Prve prostorije u koje su uselili kad je društvo  formirano, bila je soba u Zagorskoj 28 čiji je vlasnik bio Japuš.

Iz sjećanja nekadašnjeg člana društva Stjepana Božića-Slave, koji kaže: „U društvene prostorije najprije je počela dolaziti grupa od 10-15 omladinaca. Jezgru su sačinjavali mladi komunisti, među kojima su se isticali: Puhek Stjepan (ubijen 1942.), Ivanc Emil-Fazan, Meleš Ivan-Traktor, Bergant Vjekoslav (ubijen u Jasenovcu), Posarić Rudi  (umro u bolnici nakon štrajka glađu), Vjekoslav Pavlinić.Pokrenuli smo prvu organiziranu akciju, koja je bila značajna za uspješan rad društva. Odlučili smo osnovati društvenu biblioteku i to na dobrovoljnoj bazi, jer sredstava za kupovanje knjiga nije bilo. Pošli smo  od pretpostavke da ljudi imaju knjige koje su pročitali i drže ih neiskorištene, pa će ih možda pokloniti društvu. Najprije smo donijeli sve knjige iz svojih kuća, a zatim smo obilazili rodbinu i znance.  (...) Imali smo velik broj djela domaćih pisaca: od Augusta Šenoe sve do Vase Pelagića. Međutim, bilo je najviše djela naprednijih pisaca, kao što su: Maksim Gorki, Emil Zola, Jack London, Pearl Buck, Remarque, Sinclair , Traven, Mark Twain, Iljf i Petrov, Gladkov, Miroslav Krleža i drugi (...) Mladi  „Ciglenice“ razvijali su suradnju s mnogim omladinskim društvima i klubovima. S „Trešnjevačkom kazališnom omladinom“ suradnja je bila stalna. Sjećam se da sam u društvo TKO prvi puta došao 1938. godine  i da me je tamo odveo Ivan Meleš-Traktor, da upoznam neke drugove s kojima ćemo surađivati. (...) Među najaktivnijima bio je Ivan Fras (umro kao liječnik u prosincu 1981.godine). Ostavio nam je pismena sjećanja i imena prezimena šezdesetdvojice bivših omladinaca, članova TKO, od kojih sam odvojio dvadesettrojicu, koji su uglavnom poginuli ili ubijeni u prvoj godini NOR. U svom zapisu Fras je zapisao: „Godine 1937, bilo je u Trešnjevačkom kazališnom društvu“ oko 60 članova. Potrebno je spomenuti da je nagodišnjoj skupštini koja se održavala u ton-kinu „Trešnjevka“ došlo do oštrog sukoba između tadašnjeg predsjednika društva Ivana Susovića, koji se eksponirao kao frankovac, i ostalih članova. Sukob je nastao zbog članova židovske vjeroispovijesti u društvu. Susović i njegova grupa tražili su da se oni izbace iz društva. U svom nastojanju nisu uspjeli, jer su naišli na otpor ostalih članova a Susović i njegovi pristaše odstranjeni su iz društva. (...) U društvu je djelovala grupa koja je organizirala kružoke sa diskusijama o aktuelnim temama i posebno o problemima radničke klase. Zatim, sudjelovali smo u svim većim akcijama koje je organizirala KPJ. Surađivali smo i sastajali se s omladinom iz Martinovke, Ciglenice, s istarskim omladincima, a kasnije i sa društvom „Matija Gubec“ koje je djelovalo na istim principima kao i „Trešnjevačka kazališna omladina“ (...) I u TKO i Ciglenici držala su se prosvjetna i politička predavanja. Odgojni utjecaj vršio se kroz legalne forme i predavanja unutar društva. Naprednijoj omaldini davana je polulegalna i ilegalna štampa, da bi ih se postepeno uvuklo u akcije, kao na primjer pisanju parola po plotovima i zidovima kuća, bacanju letaka, uvlačilo u demonstracije itd.“

Odmah poslije sporazuma s Dragišom Cvetkovićem, Vladko Maček najavio je u Zagrebu raspuštanje  društava i organizacija za koja je smatrao da su se  kompromitirala među hrvatskim narodom. Umjesto „Sokola“ formirano je društvo „Junak“, ali je sastav rukovodstava ostajao isti, i svi su radili i dalje po starom.  Paralelno s time svima mlađima od 24 godine oduzeto je pravo glasanja na izborima za Sabor. Policija je počela vršiti provale u svim društvima koja nisu bila pod utjecajem HSS-a i hapsila sve sumnjivce. Tako je i krajem kolovoza 1939. došlo i do upada u „Ciglenicu“ i to u trenucima dok se održavao sastanak odbora društva. Te su godine u društvo sve manje dolazili poznati trešnjevački komunisti Rudi Posarić, Alojz Bergart i Kazič, čije su zasluge za razvoj omladinskog pokreta na „Ciglenici“ bile značajne. Radili su prema uputstvima KPJ razne druge dužnosti i izbjegavali veće direktne akcije  koje bi ugrožavale legalnost društva. Njih je zamijenila nova generacija mladih komunista. Početkom 1941. osjećalo se da se rat približava. Nakon vijesti da je Jugoslavija 25. ožujka 1941, potpisala s Njemačkom Trojni pakt, došlo je do prosvjeda u ćitavoj zemlji.  U Zagrebu su organizirane demonstracije 28. i 29. ožujka. Jedna od njih odvijala se i na Ciglenici gdje je sudjelovao oko 30 mladih. U demonstracijama  kod tadašnjeg kina Olimp  u Ilici sudjelovalo je oko 250 ljudi, gdje je također bilo i mladih iz „Ciglenice“. Članovi bivšeg društva su u velikom broju dali doprinos Narodnooslobodilačkoj borbi koja je uslijedila 1941.-1945.

 

 

Korišteni izvor:

Drago Zdunić i Slobodan Žarić (ur.) Crvena Trešnjevka, Zagreb: IHRPH - Spektar - Skupština općine Trešnjevka, 1982., 178-184.

Podijeli

Slojevi

Ilegala 1931. – 1941.
PRETRAGA
teror
stradanja
zatvori
ustaški organi
organi Trećeg Reicha
otpor
logistika NOP-a
diverzije
agitprop
KPJ
atentati
demonstracije
ženske antifašističke organizacije
prebacivanja
objekti
javni objekti i ustanove
tvornice
mitnica
pravda
borbe
likvidacije
logori

Ilegala 1931. – 1941.