Punktovi

Ubojstvo Krste Ljubičića 1937.

Frankovci ubili antifašista studenta Krstu Ljubičića

Krsto Ljubičić bio je student Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ubili su ga frankovci 1937. godine jer se javno deklarirao kao antifašist.

"Krsto Ljubičić bio je student Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ubili su ga frankovci jer se javno deklarirao kao antifašist.
Rođen je 1915. godine u zadarskom mjestu Arbanasi u siromašnoj arbanaškoj porodici. Nakon završetka srednje škole, upisao je Pravni fakultet u Zagrebu. Ubrzo je postao član studentskog društva „Svjetlost“. Španjolski građanski rat potaknuo je zaoštravanje između studenata antifašista i fašista. Simpatizeri ustaškog pokreta u Jugoslaviji, frankovci, počeli su sa izazivanjem nemira i terora na Zagrebačkom sveučilištu fizičkim napadima na studente koji su drugačije mislili, uništavanjem njihovih publikacija, onemogućavanjem izlaska na studentske izbore i ostalo. Studenti antifašisti uskoro su organizirali samoobranu i vraćali frankovcima istom mjerom.
Sukob između dvije grupe kulminirao je 14. travnja 1937. godine, kada je grupa frankovaca noževima nasmrt izbola Krstu Ljubičića. Naime, 12. travnja, klub medicinara sazvao je miting studenata medicine na kojem je u znak prosvjeda što sveučilišne vlasti nisu odgovorile na zahtjeve studenata, trebalo proglasiti jednodnevni štrajk. Frankovci su se zabarikadirali u zgradu fakulteta i provokacijama izazvali policiju na studente. Povodom toga, 14. travnja je na sastanku „Svjetlosti“ odlučeno da se masovno suprotstave frankovcima. Sukobi su izbili na tadašnjem Trgu kralja Aleksandra I pored Hrvatskog narodnog kazališta, a u njima je sudjelovalo preko 200 studenata na obje strane. Nakon intervencije policije i naganjivanja studenata, Krsto i njegov drug Milivoj Rukavina otišli su do Rukavininog stana. Posle toga je Krsto sa Miloradom Piperom otišao na ručak i pozdravio se s njim. Zatim je krenuo prema Studentskom domu. Međutim, tada ga je u prolazu kod doma presrela grupa frankovaca i izbola noževima sedam puta, od kojih su četiri uboda bila smrtonosna. Akademik Dr. Edhem Čamo, tadašnji student i jedan od svjedoka ubojstva, rekao je: “ Bio sam u sobi. Najedanput sam začuo povik: „Ubiše me!“ Izletio sam napolje i vidio kako nadstojnik zgrade brzo zatvara vrata, da ne bi što vidio. Krsto je još držao kruh, iako je već pao. Nad njim su s noževima u ruci stajali s jedne strane Grga Ereš, a s druge strane Franjo Nevistić. Odmah su pobjegli. Netko je otrčao u upravnikovu sobu i telefonirao po kola za spašavanje. No bilo je kasno. Krsto je već bio u agoniji. ” Tadašnji student i poslijeratni veleposlanik SFRJ, Ivo Sarajčić je rekao: “ Tek što sam sjeo, začuo sam trku po dvorištu. Kada sam se spremio i izašao iz paviljona, već su ustaški koljači bili na ulici. Grga Ereš je potrčao prema nadvožnjaku, a Nevistić i njegova grupa prema Sveučilištu. Krsto je bio mrtav. ” Ljevičari su nekrologom, tiskanim u obliku letka, pozvali Zagrepčane na ispraćaj tijela Krste Ljubičića, 16. travnja. Od rodbine, sahrani je prisustvovao samo Krstin brat Slavko, jer obitelj nije imala novčana sredstva da svima omogući put u Zagreb. Nakon govora Maksimilijana Baćea pred prosekturom na Šalati, oko 10.000 ljudi ispratilo je u četvredoredima posmrtne ostatke Krste Ljubičića do Veterinarskog fakulteta na Savskoj cesti, gdje je nad tijelom pokojnika Josip Šaban održao oproštajni govor. Poslije toga, povorka je Savskom cestom koračala do Gradske mitnice na kraju puta. Sudionici sahrane su se oprostili od pokojnika, održano je još nekoliko govora, nakon čega je automobil s tijelom nastavio put prema Kninu. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova, Anton Korošec, ukorio je bana Savske banovine, Viktora Ružića, jer policija nije poduzela potrebne mjere da bi se spriječili izgredi komunista na sahrani. Sud u Zagrebu je izrekao presude strogog zatvora 22. lipnja, Franji Nevistiću osam mjeseci, Slavku Kaštelanu, Stanislavu Puratiću i Grgi Erešu po šest mjeseci i Mirku Matijeviću tri mjeseca.
Žrtva Krste Ljubičića nije bila zaboravljena. Grupa omladinaca na čelu sa Slavkom Komarom odlučila je da na mjestu, gdje su frankovci ubili Krstu Ljubičića, vratiti fašistima istom mjerom, organizirajući 4. kolovoza 1941. godine bombaški napad na ustašku kolonu."

Korišteni izvori:

Vojo Rajčević. Studentski pokret na Zagrebačkom sveučilištu 1918-1941. Zagreb: Mladost, 1959, 234.

Stipe Ugarković i Ivan Očak. Zagreb grad heroj: spomen obilježja revoluciji. Zagreb: August Cesarec, 1979, 70-71.