Punktovi

Tajni punkt/skladište u liftu i podrumu zgrade

Skladište papira u udubljenju iza lifta; skladište štampanog partijskog materijala u podrumu iste zgrade.

Rad štamparija i tehnika odvijao se u uvjetima najstrože konspiracije, a zbog mnogobrojnih teškoća i nedostataka materijala bio je veoma složen i težak. Potreba da se po svaku cijenu sačuvaju štamparije i tehnika nalagala je naročitu opreznost i vrlo proračunatu organizaciju dopreme pribora i raspačavanja odštampanog materijala. U najstrožoj konspiraciji rukopis se predavao povjerljivom drugu negdje na ulici, u trgovini i slično, a ovaj bi ga donosio u štampariju.

Poseban problem je predstavljao smještaj papira. U štamparijama ga nije bilo dobro držati, jer bi u slučaju provale pao u ruke neprijatelju. Postojalo je u gradu više tajnih skladišta papira koja su se nalazila u podrumima, drvarnicama i na drugim skrovitim mjestima. Jedno od najvećih nalazilo se još od 1939. godine na današnjem Lenjinovom trgu broj 6 — bilo je smješteno u udubljenju iza lifta. U istoj kući u podrumu nalazilo se skladište štampanog partijskog materijala.

U štamparije smo dopremali papir već priređen za štampanje, tj. razrezan u potrebnim veličinama. Prevozili smo ga automobilima, dječjim kolicima, sanducima, u dijelovima pokućstva, u ženskim torbicama itd. Antun Božac, ili kako smo ga zvali Mali Istranin, imao je za to svoj originalan način: papir bi strpao u torbu i nehajno je prebacio preko ramena, a na glavi je nosio ličku kapu. Policija nije pretpostavljala da taj »lički seljak« nosi materijal za partijske štamparije.

I otpremanje štampanog materijala bilo je vrlo složeno. Postojala je čitava organizacija koja je morala besprijekorno funkcionirati da sav trud napokon ne padne u vodu. Cijela se naklada u štampariji obično pakovala u omote koji su se označavali brojevima, a zatim otpremali u glavna skladišta što su se nalazila na današnjem Lenjinovu trgu, u Laginjinoj i Primorskoj ulici. Odatle su se omoti otpremali na pojedine punktove i dalje u okružne komitete KPH. Ilegalni materijal iznosili su iz Zagreba željezničari i poštari, članovi Partije i simpatizeri. Tim ljudima je po prirodi njihova posla bilo lakše da obave taj delikatni partijski zadatak.

Trebalo je mnogo dovitljivosti za tu vrlo opsežnu manipulaciju s partijskim materijalom. Stanko Naletilić napravio je nacrt za kofer s dvostrukim dnom. Rad je bio toliko precizan da je njegov »patent« s uspjehom položio ispit u mnogim policijskim premetačinama. Takve kovčege — po Naletilićevu nacrtu — izrađivalo je nekoliko radnika, obrtnika i omladinaca, od kojih su neki zbog ilegalne partijske djelatnosti stradali u ustaškim logorima smrti.

U raspačavanju propagandnog materijala išli smo tako daleko da smo letke 1941. dijelili okupatorskim vojnicima odštampane na njihovu jeziku. Ali naročite mjere opreza i tu su bile osigurane. Leci su bili zatvoreni u trostruku kovertu, a na vanjskoj strani otisnuti Heineovi stihovi, kako bi se Švabe zabavile čitanjem i otvaranjem koverata, dok se onaj koji dijeli ne izgubi u uličnoj gužvi ili u masi naroda pred kinematografima, gdje su se obično takve akcije i izvodile. Zagrebački skojevci i partijci znali su bacati letke iz tramvaja za vrijeme vožnje, pa čak i s vrtuljka u zabavištima. Raznosili su ih po stanovima i stavljali ispod otirača, u poštanske sandučiće itd. Poseban kuriozitet bio je limeni top koji su konstruirali i izradili Stjepan Puklek i Jovica Marković. Tim topom, na zračni pritisak, izbacivali su masu letaka na ulice. Top su obično postavljali na neku novogradnju ili na kakvu drugu uzvišicu gdje ih nije bilo lako primijetiti.

Kata Dumbović nosila je letke u torbici za povrće, a Dragica Končar (drugarica Rade Končara) u dječjim kolicima. Neke drugarice kao Marica Muhar, Dragica Hotko, Paula Humek, Nada Heiligstein i mnoge druge bile su pravi majstori u prenošenju i raspačavanju partijskih letaka i drugoga štampanog materijala.

(Stipe Ugarković, "Partijska tehnika u okupiranom Zagrebu", u: Lutvo Ahmetović (ed.) et al., Zagreb 1941-1945: zbornik sjećanja, tom I, Zagreb: Gradska konferencija SSRNH - IHRPH - ŠK, 1982., 215-216)